Ova stranica koristi cookies (kolačiče) za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Daljnim korištenjem stranice suglasni ste s korištenjem kolačića

Wednesday, Nov 13th

Last updateSat, 19 Jan 2019 10pm

Homilije

Dan domovinske zahvalnosti - Katedrala, 05.08.2011.

Najdramatičnije stranice svetoga Pisma su one koje opisuju događaje u kojima je Isus krenuo u konačni obračun sa svim silama zla koje su, od samog početka povijesti ljudskoga grijeha, pokušavale i često uspijevale nagrđivati i rušiti čovjeka kao sliku Božju, kao biće koje je na sliku Božju, tj biće razumno i slobodno… Razumno da razlikuje istinu od laži, dobro od zloga.., i biće slobodno, da u slobodi izabere i prikloni se istini.., da izabere i opredijeli se za dobro… Sveto Pismo kaže da je čovjek slika Božja upravo onda kad živi istinito i slobodno.., kad živi u istini i slobodi… Jedino tako čovjek može živjeti u istini i slobodi ljubavi. A ljubav je vrhovni zakon Života.., jer je Bog Ljubav. Čovjek ne može „funkcionirati“ kao čovjek bez ljubavi prema Bogu i bližnjemu svome, poručuje Stvoritelj, ali i sveopće ljudsko iskustvo…

Isus Krist je zato došao na svijet da nas nauči živjeti, „funkcionirati“ autentično ljudski… U tome nam je dao savršeni primjer, pa je rekao: „Ljubite, kao što sam ja vas ljubio!“ Za nas kršćane, za kršćansku kulturu života, je upravo ta Kristova riječ postala „formula“ istinitog i sretnog ljudskog života… A onda i ljudskog društva. Jer nema sretnog ljudskog društva, ni obiteljskog, ni narodnog, ni državnog, bez sretnog čovjeka.., bez sretnih ljudi… (dakako ni u Europi, koja nam se sve više nudi kao vrhunsko dostignuće sreće, pa da stoga sve tome treba podrediti, ako treba i istinu i slobodu…)
A mjerilo blagostanja (čime se danas pokušava izjednačiti sreća.., posebno u riječima i obećanjima političara..) nije samo materijalno blagostanje, gospodarsko, ekonomsko bilo kakve količine ili kakvoće bilo… Ne može ni biti, ako vjerujemo da čovjek nije samo materijalno biće.., nego da je još više i dublje duhovno biće (što je i bitna poruka Evanđja)… Da u sebi ima gladi koje ne može nahraniti samo kruh: „Ne živi čovjek samo od kruha.., nego i od Riječi Božje“, govorio je naš Bog i čovjek, Učitelj života…  A Riječ Božja veli upravo to da čovjek treba više od „kruha i ruha“.., da mu treba duhova hrana, koja jedina može nahraniti njegove najdublje potrebe za istinom, za slobodom, za ljubavlju… Što zapravo znači za Bogom… Tek tada se može govoriti o blagostanju i sreći… Isus je govorio o „izobilju“ života.

Eto, u tomu je sva dramatika Kristove „olujne bitke“ na Kalvariji. Bila je to bitka za oslobođenje čovjeka i svega naroda… Isus je i pred Anom i Kaifom i pred Pilatom i pred svima narodom, neustrašivo govorio da je On došao posvjedočiti i obraniti Istinu o čovjeku. Da je Bog Istina o čovjeku. Da čovjeku Bog treba. Da je u Bogu temelj njegove slobode. Da je slobodan čovjek „slava Božja“…(„dar u kom sva blaga višnji nam Bog je do“).. Svatko tko čovjekovu slobodu, na bilo koji način ugrožava, ruši, krade.., ruši čovjeka.., ruši slobodu njegova bića iz koga izlaze sve  druge slobode: sloboda savjeti, sloboda govora, vjere i kulture, sloboda obitelji.., odgoja.., pa onda i sloboda domovine. Upravo je domovina prirodno mjesto koje Bog daruje svakom čovjeku i narodu da u njoj živi.., da se može ostvariti kao čovjek, ostvarujući i razvijajući sve sposobnosti i prava koja mu kao inteligentnom i slobodnom biću i stvoru Božjem  pripadaju… Domovina stoga nije i ne može biti ničije privatno vlasništvo… Ona je Božji dar ljudima.

Isus je za svekoliku slobodu svakoga čovjeka i naroda.., nakon svih pokušaja: riječima i djelima, pozivima i razgovorima, čak i čudesima, konačno morao ući u muku i žrtvu križa, u najtežu životnu bitku. Bila je to bitka u ljubavi, ne u mržnji, bitka u istini ne u laži i obmani, prijevare ili interesa.., nego posve nesebićne žrtve, sve do zaloga vlastita života i predanja u Očeve ruke: „Oče u ruke tvoje“…“Nema veće ljubavi od ove“, govorio je… I zato je ta Golgotska bitka  bila pobjednička bitka… Jedino je tako i bilo moguće da križ postane pobjednička zastava: „Barjaci idu kraljevi“ pjevamo Kristovom križu  na Veliki Petak… Nema pobjede bez križa, bez žrtve, bez ljubavi! Zato je križ inspiracija i putokaz u svim ljudskim bitkama za čovjeka, za narod.., za njegovu slobodu. Bez križa se sve bitke lako pretvore u obmanu i lažna oslobođenja i često su početak novih ropstava i nevolja za ljude i narod.

Upravo zato i danas naša najveća zahvalnost ide Isusu Kristu, našem Spasitelju.., jer je On na najbolji način izborio i potvrdio dostojanstvo ljudske slobode.., i to pred svim osvajačima, otimačima i agresorima.., pred svim sudovima i optužnicama ljudskim… „Hvalim te Oče što si ovo sakrio od mudrih i umnih a objavio malenima!“ To je najveća Kristova pobjeda s kojom je ušao u Uskrsnuće života.

O ovoj svetoj tajni križa i uskrsnuća, slobode i pobjede.., razmišljamo danas kad hrvatski narod slavi u jednom danu i daru Božjem: „Dan pobjede, Dan domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja“… To je naš svenarodni sveti dan.., dan kad se sa zahvalnošću sjećamo onih koji su se odlučili, suprotstaviti sili lopova i osvajača.., i to ne oružjem mržnje, nego s ljubavlju spram slobode svoga naroda, svoga doma i domovine Hrvatske, iz ljubavi spram svoje obitelji svoje djece… Sjećamo se  kad su krenuli u „olujni domovinski boj za narod svoj“, kad su se penjali na Velebit i Dinaru.., kad su hrabro i viteški uzeli na se križ „cijele nacije“ da bi pobjedonosno, na „stinu u njedrima Knina“, u njedrima naše Hrvatske“, podigli naš barjak hrvatski.., da zavijori za sve i za vazda.., da bi, u ime svih nas  naš veliki „Franjo hrvatski“ mogao poljubiti taj stijeg i reći, „Konačno, Imamo Hrvatsku!“ Kakvi su to bili veliki „dani ponosa i slave!“ Sjećaš li se toga narode hrvatski, pita ovaj dan našu Hrvatsku.

Velika je većina hrvatskog naroda tada vjerovala da su konačno dokončane sve, male i velike i krvave hrvatske bitke za svoju slobodu u svojoj slobodnoj državi Hrvatskoj… Trebalo se boriti i trpjeti i iznijeti sve nedaće mnogih tuđih gospodara, osvajaća, agresora.., koji su nam često nijekali i krali sve: i zemlju i more, i ime i jezik, i vjeru i kulturu i samo postojanje i samobitnost… Ubijali nam velikane i mislioce, junake, od Bečke šume, do zagrebačkog placa i beogradske skupštine… i tako sve do najkrvavijih desetljeća pod znakovima, srpa i čekića, kokarde i crvene (partizanske) zvijezde.., kad su bahato, pod frazama „bratstva i jedinstva“, „slobode i pravde“  nemilosrdno mučili i ubijali tisuće nevinih, i progonili sve koji su htjeli misliti i živjeti drugačije, ne u smrti fašizma nego u slobodi svoga naroda i svoje domovine! Od Krbave, Bleiburga do Vukovara…

Trebalo je  zaista „lude“ (biblijske) hrabrosti zametnuti rat sa tom strašnu crvenom komunističkom aveti, koja je svoje pipke uvukla u sve pore javnoga i, još pogubnije, u sve pore osobnoga života.., trujući i ubijajući duše mnogih ljudi i cijeloga naroda… U posljednje vrijeme su pisali svoja načrtanija i memorandume… Prijetili su nam „do istrage naše ili vaše. Pod znakom i zaštitom i podrškom  te zlokobne zvijezde mnogi su i u  devedesetima, u mnogim krajevima naše domovine ponovno počeli crtali četiri slava „C“,  prijeteći dizali tri prsta.., podizati balvane  i krenuli u okupaciju i sustavna čišćenja svega što je hrvatsko.., od obeščašćenja i rušenja naših crkva i svetinja.., sve do mučenja, izgona, zatočenja i ubojstava tisuća ljudi.., od Škabrnje do Vukovara… Trebalo je, u ime slobode, u ime pravde, u ime ljubavi prema domovini, obiteljima, djeci, budućnosti.., krenuti u obrambeni boj.  Hrvatska vojska je na današnji dan, uz podršku velike većine hrvatskog naroda.., izvela briljantnu „olujnu pobjedu“. Zavijorio se barjak hrvatske slobode, konačno, iščekivan stoljećima u suzama , u molitvama, u krvi stradalnika i mučenika.

A „što se krvlju brani ne pušta e lako!“ I opet bi neki htjeli da, kao mnogo puta u povijesti o tome šutimo, da prešutimo istinu i pamćenje… Mnogi, koristeći našu poslovičnu neslogu, pokušavaju da sve to zaboravimo.., dapače, da prepustimo agresorima, mučiteljima i neprijateljima..,sudovima i forumima.., onima koji, nisu ni htjeli slobodnu i samostalnu Hrvatsku, da i nama i svijetu podmetnu „svoje istine“.., da izjednače branitelje i agresore.., čak i da za sve to budemo optuženi kao jedini krivci.., čak i kao zločinci… a cijela Oluja i oslobođenje domovine   kao „zločinački poduhvat“…Nismo se smjeli ni braniti, poručuju nam jedni… Ne smijete danas ni slaviti, poručuju drugi…

U ime ovoga dana pobjede i zahvalnosti, ne možemo prešutjeti da nam se događa da naši branitelji i pobjednici generali čame pod istim krovom i pred istim sudovima, s onima koje su nas napadali, otimali, ubijali i rušili našu domovinu… Da bivaju osuđeni na sramotno dugogodišnje kazne, dok u isto vrijeme „tzv. svjetska pravda“  iz istoga zatvora pušta na slobodu Vukovarske i ostale zločince… Da nam branitelje vežu lancima naočigled cijele domovine koju su branili.., da obranu optužuju kao zločin. Danas moramo čitati i slušati kako se mnogi branitelji ponižavaju, izruguju, kako su postali sumnjivi ljudi čija se čast i ponos nemilosrdno gazi.., sve da su mnogi i vlastite ruke kojima su branili svoje digli na same sebe i oduzeli svoj život…

(Danas doživljavamo da se branitelji, zbog domoljubnih pjesama, (kao i u komunistički „slobodna“ vremena) bez ikakve dokazane krivnje i presude, ali zato uz đavolske mržnje i podmetanja, uz zaglušnu buku neviđene medijske hajke.., proglašavaju „fašistima - ustašama“, pa im se ne dopušta javno nastupati ni tamo gdje bez problema nastupaju poznati huškači i podupiratelji agresora i mrzitelja Hrvatske…)

Ali, danas se zato po Hrvatskoj ponovno svečano slave četničke obljetnice kao dani ustanka.., negiraju se povijesne istine o žrtvama i jamama… Slave se kape, pod kojima se, i ja to pamtim pjevalo: „nosim kapu sa tri roga ja se borim protiv Boga“.., dakako i protiv svega što je Božje…) I takav „antifašizam“ neki danas proglašavaju „duhovnim ocem domovinskog rata“… Današnji dan mnogi spominju kao svoj „dan žalosti“.., a domovinski rat „mit i okosnica nacionalizma i neofašizma u Republici Hrvatskoj, koji je najveća prijetnja tolerantnijoj i otvorenijoj Hrvatskoj“, kako piše savjetnik aktualnog predsjednika Republike Hrvatske…   

(I danas se u našoj domovini Hrvatskoj događa žestoka tzv. „detuđmanizacija“, kojom mnogi koji su osporavali ovu državu i slobodu i pobjedu, koji slobodnu držanu Hrvatsku nisu ni željeli ni voljeli, za razliku od velike većine naroda.., žele „osloboditi“ od „tvorca“ i prvoga predsjednika ove Hrvatske države, časnog čovjeka dr. Franje i smišljeno ga ocrniti i proglasiti izvorom svakoga zla…)

Ali narod nije lud i slijep i glup, kako oni misle… Pjevali smo i pjevamo i pjevat ćemo: „… nemir je u srcima, al ljubav u nama, ima samo jedna istina. Tisuće generacija noćas ne spava, cijeli svijet je sada u nama… Moja domovina, ima snagu zlatnog žita, ima oči boje mora… Moje sunce, moje nebo… Ti si ti sa nama..“ Pjevat ćemo i onu: „Tuđin i oluje kidali su nju, al još uvijek tu je sve dok mi smo tu.!“

Mi zato danas zahvaljujemo Bogu na ovoj velikoj domovinskoj pobjedi koja je izborena oslonjenošću ovoga naroda na Božju istinu i čovjekoljublje… I na čvrstoj vjeri ovoga naroda da ga odgaja svojom Krunicom i kroz sve oluje vodi Gospa naša mati, „Kraljica Hrvata…

Molimo danas da ovaj narod ne dopustiti da se o tim velikim događajima naše povijesti govori „neiskrenim i neistinitim govorima samohvale i političke propagande“.., da se spomen pretvori tek u isprazne lokalne parade.., u kojima se o pobjedi i zahvalnosti, o braniteljima i herojima domovinskog rata govori tek stidljivo i obzirno.., Molimo da nam cijela domovina i nadasve svi ljudi u njoj danas odišu ponosom pobjedničkog slavlja i zahvalnošću Bogu i onima koji su sebe ugradili u ovu pobjedu i slavu…da zahvalnost i ponos prenesemo  na svoju djecu i mlade. Da ih o tome učimo u našim školama, da o tome slušaju branitelje, gledaju u filmovima čitaju u knjigama i pjevaju u pjesmama… Da se za to mole i da zavole!

Mi danas molimo da budemo isto tako hrabri i spremni braniti slobodu svoje domovine i svih njezinih „ukućana“, dakako na drugi  način. Da budemo hrabri, pred navalama onih koji bi nam ponovno htjeli zanijekati i onemogućiti pravo na slobodu, na slobodu mišljenja i govora, na slobodu savjesti i vjere.., na slobodu pune Istine. Da ne podlegnemo pred tzv. novim istinama o slobodi obitelji, o začeću, pobačaju i rađanju.., o ljudskoj seksulanosti.., o odgoju..., o slobodi koja ne priznaje nikakve Božje ni ljudske kriterije.., o slobodi u kojoj je sve dopušteno.., i nevjera i neistina i amoral i nemoral svake vrste… ( i to kao trend, kao Brend…)  

Kao i u Kristovo vrijeme, mnogi glavari i danas „vijećaju“ kako da ušutkaju Istinu, kako da nađu plaćenike i lažne svjedoke i Barabe.., kako da istinu osude i ubiju.., pa pitaju kao i Pilat, gotovo posprdno: „A što je Istina ?“ Mi smo istina. Zato molimo da ovaj narod hrvatski bude i danas hrabar braniti Božju Istinu i Slobodu pred sudovima i plaćenim krojiteljima „javnoga mnijenja“, agresivnim sijačima relativizma, nevjere pa i otvorene mržnje prema hrvatskom i katoličkom.., pred mnogobrojnim domaćim i tzv. svjetskim „Haškim“ sudovima pravde, koji tako providno i besramno i naočigled svega svijeta, kroje istinu po svojim mjerama i interesima jakih moćnih i bogatih…  

Molimo danas da ovaj narod Hrvatski bude hrabar, prepoznati , birati i zalagati se za Istinu..,  koja neće biti ropkinja bilo kakve politike, moći i ideologije.., bilo kakve partije, stranke, i bilo kakvog „kukurikanja“ u borbi za vlast, koja ne bi vodila računa o kršćanskoj kulturi ovoga naroda i dosljedno se zalagala se za punu Istinu i istinsku slobodu,  svakoga pojedinca i cijeloga naroda, ne iz sebičnog interesa vlasti i moći.

Isusu je Sotona predlagao da narod nije ni važan, da mu je samo potrebno dati dovoljno kruha i zabave i vladati s njime… A Isus je naprotiv govorio „da mu je žao naroda“, pa se sav dao u službu ljudi, žrtvujući svoj život da ljudi imaju „život u izobilju!“. To je moguće imati jedino u „slobodi djece Božje“… „Idi i ti čini tako“, govorio je Isus.  

Nećemo danas zaboraviti naše pokojne branitelje, ali ni naše uznike i optuženike u „zloglasnom“ Hagu, na poseban način Našega Antu. I danas njemu i svima poručujemo  da je cijela Hrvatska uz njih i da se za njih, naše junake i vitezove heroje moli. Dakako ona Hrvatska koja se s  njima molila i onda kad su se oni borili za njezinu slobodu.., ona hrvatska koja je bila uz njih, s njima se borila i žrtvovala, vjerujući da vodimo časnu bitku „za krst časni i slobodu zlatnu“, onu istu za koju su se na razne načine, kroz duga stoljeća borile nebrojene generacije hrvatskog naroda. Poručujemo im i danas: Vjerujemo da je vaša borba i pobjeda čista i časna pred Bogom i ljudima i čitavim poštenim svijetom… Vi jeste i ostajete svojoj Hrvatskoj junaci, zlatnim slovima upisani u srca žive Hrvatske…

Iz zahvale Bogu za pobjedu slobode, za sve naše branitelje i graditelje ove naše Domovine, izričem ovu molitvu:

„Maranatha, dođi Gospodine
u zemlju Hrvata,
na polja, more i gore
raspelom tvojim označene,
krvlju i znojem ispaćene,
na zipke i grobove
isplakane suzama
naroda moga.

Maranatha, dođi Gospodine.
Nek prođe vrijeme zavodnika,
lažnih proroka i varalica,
kukavica i otpadnika,
krivokletnika i izdajica,
i svih slugu Zloga,
iz naroda moga.

Maranath, dođi Gospodine,
da ova zemlja bude
Tvoj sveti vinograd.
Da se krsnom vodom pere,
na stijeni tvoje Riječi gradi,
i pije vino s „trsa“ i kaleža tvoga,
na radost svega,
naroda moga.

Maranatha, dođi Gospodine
u ovu zemlju Hrvata.
I skini sve lažne maske
s lica moje Hrvatske.
Neka zablista slobodom i ljepotom
„Života u izobilju“.

Maranatha, dođi Gospodine brzo,
i ostani zauvijek. Amen!