Ova stranica koristi cookies (kolačiče) za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Daljnim korištenjem stranice suglasni ste s korištenjem kolačića

Thursday, Nov 14th

Last updateSat, 19 Jan 2019 10pm

Homilije

Velika Gospa, Vrpolje - 15.08.2011.

„Otvori se hram Božji na nebu i pokaza se Kovčeg saveza njegova u hramu njegovu,“ poručuje nam danas Knjiga Otkrivenja svetoga Ivana apostola.

„I znamenje veliko pokaza se na nebu: Žena“… To je Marija, majka, prva i najveća vjernica svoga sina Isusa Krista.., To je Marija majka Crkve.., To je Velika Gospa, majka naša.., uznesena na Nebo... Ne u svemir,  među zvijezde, sunca i planete.., nego uzdignuta iznad svega stvorenoga, „vidljivoga i nevidljivoga“. Uzdignuta do Neba Božjega. Uznesena i uzdignuta do Boga Trojedinoga…, do punine zajedništva i suživota s Bogom. Bog je to Gospino i naše Nebo… Bog koji je početak i smisao i punina svega što postoji.., a nadasve svakoga čovjeka, jedinog bića koga je Bog stvorio na svoju sliku…  Bog je Mariju, majku svoga Sina prvu od ljudi uzdigao u tu puninu života s Bogom, koji je upravo On svojim životom, smrću i uskrsnućem otvorio zemlji i ljudima… Gospa nam danas poručuje: Ovo Nebo je i za vas otvoreno … Kakva veličanstvena poruke! Zato danas slavimo! Nemojmo zaboravili to Nebo Božje u ovome slavlju,moli nas Gospa!

To što se dogodilo Mariji, daleko nadilazi sva naša ljudska iskustva, sva ljudska viđenja i gledanja. To nadilazi sve domete i mogućnosti naše ljudske spoznanja… To je moguće „vidjeti i gledati, shvatiti i prihvatiti“, jedino Božjim darom - očima vjere. One vjere kojom je povjerovala Gospa, kad joj je anđeo donio blagovijest  da će  se „Nebo otvoriti“ i da će Bog po njoj sići na zemlju… I to zato da u svome Sinu Isusu Kristu „sve ljude privuče k sebi“, izvoru i uviru ljudskog života… Da Bog „bude sve u svima“, da tako možemo dostići puninu „života u izobilju!“

Gospa se najprije „smela“ i sva zadrhtala kad je tu Radosnu vijest s neba od anđela primila. Razmišljala je o njoj u svom srcu, a onda izrekla najdivniju vjerničku riječ: „Neka mi bude po Riječi tvojoj!“ I to ju je ispunilo takvom radošću i zanosom, da je svom dušom stala veličati Gospodina, koji je tako velike stvari učinio najprije njoj neznatnoj svojoj službenici. Mi se danas pridružujemo našoj Gospi u nadi vjere da ćemo se i mi jednom naći s njom u istoj slavi nebeskoj… Radujmo se danas toj slavi nebeskoj, poručuje nam Gospa Velika!

Read more: Velika Gospa, Vrpolje - 15.08.2011.

Dan domovinske zahvalnosti - Katedrala, 05.08.2011.

Najdramatičnije stranice svetoga Pisma su one koje opisuju događaje u kojima je Isus krenuo u konačni obračun sa svim silama zla koje su, od samog početka povijesti ljudskoga grijeha, pokušavale i često uspijevale nagrđivati i rušiti čovjeka kao sliku Božju, kao biće koje je na sliku Božju, tj biće razumno i slobodno… Razumno da razlikuje istinu od laži, dobro od zloga.., i biće slobodno, da u slobodi izabere i prikloni se istini.., da izabere i opredijeli se za dobro… Sveto Pismo kaže da je čovjek slika Božja upravo onda kad živi istinito i slobodno.., kad živi u istini i slobodi… Jedino tako čovjek može živjeti u istini i slobodi ljubavi. A ljubav je vrhovni zakon Života.., jer je Bog Ljubav. Čovjek ne može „funkcionirati“ kao čovjek bez ljubavi prema Bogu i bližnjemu svome, poručuje Stvoritelj, ali i sveopće ljudsko iskustvo…

Read more: Dan domovinske zahvalnosti - Katedrala, 05.08.2011.

Sveti Jakov - 25.07.2011.

„Pošavši odande, ugleda druga dva brata, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana; u lađi su sa ocem svojim krpali mreže. Pozva i njih. Oni brzo ostave lađu i oca te pođu za njim.“ Piše evanđelist Matej u svom Evanđelju. Mt 4,21.

Toga apostola Jakova, ribara, koga je Mesija, mladi Učitelj, Rabi iz Nazareta ugledao kako s ocem i bratom krpa mreže na obali mora Galilejskoga... Toga mladića čiji se pogled susreo sa Isusovim, tako da mu nije mogao odoljeti, pa je na njegov poziv, „pođite za mnom“, odmah ostavio lađu i mreže i oca i majku.., i zajedno s bratom Ivanom pošao za njim.., danas slavimo kao naslovnika ove naše Katedrale. Slijedio je Isusa putovima Palestine zajedno sa bratom Ivanom i susjedima Šimunom i Andrijom i ostalima... Sa Isusom drugujući, slušajući  njegove pouke, prispodobe i molitve, gledajući njegov život i djela.., otvarao se pred njima novi svijet i nove pučine nebeske, u kojima je i ovaj zemaljski svijet dobivao nove vidike, nove vrijednosti i novi smisao.., drugačiji od svega što su do tada znali i vjerovali... Zajedno sa „dvanaestoricom“ Isus ga je izabrao za svoga apostola i svjedoka, i učinio jednim od temelja svoje Crkve...Dao ga je ubiti Herod kralj oko 42. godine u Jeruzalemu. Njegov se grob i najveće hodočasničko svetište danas nalazi u Katedrali u Composteli u Španjolskoj ... Ova naša Katedrala, majka svih crkava naše biskupije.., tj. jedne svete, katoličke i apostolske crkve, koja je u našoj biskupiji šibenskoj.., posvećena je tom Kristovom „ribaru ljudi“ sa mora Galilejskoga, svetom apostolu Jakovu, Zebedejevu..

Read more: Sveti Jakov - 25.07.2011.

Vječni zavjeti s Renate Azinović - 02.08.2011.

„A Marija je stajala vani kod groba.., i plakala…“, izvješćuje nas evanđelista Ivan… Plakala je kao što nad grobom plače svaki čovjek. Ljudski je plakati nad grobom… Marija je plakala jer je ostala bez najvećeg prijatelja.., koji je najbolje prozreo cijeli njezin život.., koji ju je najbolje razumio i najiskrenije ljubio. „Neću te ni ja osuditi, opraštam ti grijehe. Idi i ne griješi više…“ Ta je njegova riječ sasvim promijenila njezin život… Išla je za njim sve do Kalvarije i evo, sve do groba… Sada je grob bio prazan… „Uzeše Gospodina moga i ne znam gdje ga staviše!“ Izgledalo je da se u njoj sve srušilo!…

Možda je Marija plakala, kao i mnogi koji plaču nad gorkom sudbinom ljudskog umiranja i smrti.., nad sudbinom i jadom ljudskog života, koji eto, kako se to čini našem ljudskom iskustvu,  završava smrću, u mraku groba, u ništavilu.., … I što tada preostaje čovjeku nego suze i beznađe..? Grobovi su stoga mjesta sudbonosnih pitanja o smislu ili besmislu, o kraju ili beskraju ljudskoga života… Jer, ako je smrt kraj svega, ima li ljudski život uopće smisla? A ako nije kraj, što iza groba, što dalje, i kako dalje? Čovjek, ni uza sva svoja traganja, ne uspijeva naći zadovoljavajući odgovor… Zato nad grobom toliko plača ali i toliko pitanja i nadanja… Nigdje Bog nije tako blizu (ako mu povjerujemo) i nigdje nije tako daleko (ako mu ne povjerujemo), kao nad grobom.

Read more: Vječni zavjeti s Renate Azinović - 02.08.2011.

TIJELOVO - 23.06.2011.

„Kruh koji ću ja dati, tijelo je moje za život svijeta…“

Evanđelje koje smo slušali donosi jedan od najizazovnijih Isusovih govora. Bio je to za mnoge njegove sljedbenike prijelomni govor… Učenici i ostali koji su ga slušali i išli za njim, pitali su s čuđenjem: „Što ovaj govori?“ „Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?!“ I prepirali su se, i s Isusom i međusobno… Isus nije povukao, nego je još više zaoštrio svoj govor..: „Ako ne jedete tijela moga.., nemate života u sebi… A tko blaguje i pije ima život vječni.., u meni ostaje i ja u njemu.., živjet će po meni.., kao što ja živim po Ocu..!“

Možemo zamisliti kakav je muk nastalo nakon ovih Kristovih riječi?!  A onda jedni rekoše: „Tvrd je ovo govor i tko ga može razumjeti!“ I mnogi tada odoše od Isusa. Nisu više išli za njim… Odustali su…

A drugi, manjina njih, oko Petra, ostadoše i dalje s Isusom… „Kanite li i vi otići“, pitao ih je Isus !? Možete li vi povjerovati mojoj riječi!?   Zašutjeli su…I njih je potresla Kristova riječ. Ni oni je nisu mogli razumjeti… Ali.., oni su dopustili da ta Isusova riječ ide u njima dalje od „razumjeti“…,  da se spusti i dođe do njihova srca.., u tišini… I onda je njihova nutrina i njihovo srce „zadrhtalo“: kao da su naslutili veličinu dara Božjega… Kao i srce Marijino kad joj je ono Bog, u tišini njezina srca, bio objavio veliku Radosnu vijest da će „začeti i roditi“ Sina Božjega… Kao Josip kad mu je ono anđeo, u tišini noći, poručio: „Ne boj se uzeti Mariju, ona će roditi Spasitelja…“ Kao ono apostolima kad im je Isus u tišini jutra na moru galilejskom rekao: „Zaveslaj na pučinu…“ (Poslije one čudesne šutnje naših mladih pred Gospodinom sa Svetim Ocem u Zagrebu, bolje razumijemo govor i snagu šutnje.) Da… tada su preostali apostoli srcem osjetili da im Isus nudi „pučinu „Života“.., dubinu i daljine beskrajne.., da im Bog nudi pučinu ljubavi Božje.., da im nudi samoga sebe, svoje tijelo kao kruh živi, za „život u izobilju.“ Iz te duboke šutnje i tišine.., izgovorio je apostol Petar presudne riječi: „Gospodine, ma kome i kamo ćemo ići… Ti imaš Riječi života vječnoga!“

Read more: TIJELOVO - 23.06.2011.

Zlatna misa don Ive Babačića - Prhovo, 31.07.2011.

I današnje sv. Evanđelje donosi jednu od mnogih zgoda u kojima je mnoštvo hrlilo za Isusom… Htjeli su se s njime susresti, čuti njegovu riječ.., jer „nitko nije govorio kao On“. U susretu s njime osjećali su Božju prisutnost… Susret s njime liječio je u njima njihove nemoći i bolesti. Osjećali su da on otvara sljepoće njihovih očiju, da vide i bolje prepoznaju Božju nazočnost u sebi i svijetu.., da on liječi gluhoću njihovih ušiju, da čuju i jasnije razumiju Riječ Božju … Susret s njime omekšavao je njihova otvrdnula srca i otvarao ih Bogu i ljudima…U njihove je živote unosio novi smisao i novu snagu za život… Iz susreta s njime odlazili su sa novim svjetlom i s čudesnim mirom u duši.., i s čvrstom vjerom da je život s Bogom, život  koji ima smisla živjeti.., da je to “život u izobilju“, kako je  On volio reći.., i da od tog Božjeg izobilja imaju što dijeliti i čime bogatiti svoje bližnje i sav svijet…

Read more: Zlatna misa don Ive Babačića - Prhovo, 31.07.2011.

20. obljetnica osnivanja 113., šibenske brigade

„U ono vrijeme usta Mihovil, knez veliki, koji štiti sinove tvoga naroda.., u vrijeme tjeskobe velike…“ Tako piše u Biblijskoj  Knjizi proroka Danijela.., u vrijeme kad je narod Izraelski proživljavao jednu od najvećih nevolja i tjeskoba, u opasnosti da izgubi Hram, zemlju i domovinu… Prorok Danijel tješi svoj narod i poručuje da će ustati Mihovil pobjednik nad svim zlima… „Tvoj će se  narod spasiti… I svi koji su živjeli i učili mnoge pravednosti, blistat će kao zvijezde na vijeke, u svu vječnost…“

Danas se mi sjećamo, činimo spomen na dane kad je naš hrvatski narod, proživljavao dane „tjeskobe i ugroze velike“.., kad se suočio s opasnošću koja se „silinom velikom i moću “ bila ispriječila na njegovom povijesnom putu ostvarenja svoje slobodne zemlje, i od bile kakve sile i ideologije neovisne domovine.., u kojoj će po svom naravnom i Božjem pravu (kao i drugi slobodni  narodi Europe i svijeta) moći živjeti slobodno „svoj na svome“!, njegovati svoju kulturu..., živjeti dostojanstveno…

Read more: 20. obljetnica osnivanja 113., šibenske brigade