Saturday, Dec 16th

Last updateFri, 15 Dec 2017 10pm

ŠIBENIK: Obilježena sedamdeseta obljetnica smrti biskupa Jeronima Milete


mileta003

U četvrtak 23. studenoga, na večernjoj svetoj misi u crkvi sv. Frane u Šibeniku koju je predslavio šibenski biskup mons. Tomislav Rogić, obilježena je 70. obljetnica šibenskog biskupa fra Jeronima Milete (17. travanj 1871. – 23. studeni 1947.) Nakon svete mise biskup Rogić zajedno s koncelebrantima se zaputio na sam grob blagopokojnog biskupa fra Jeronima i izmolio molitve odrješenja za pokojnika. U homilji donio je prikaz života biskupa Jeronima Milete. Homilju donosimo u cijelosti:

 


«Caritas Christi urget nos» Biskupsko geslo fra dr. Jeronima Milete, što sam prevodi «Kristova nas ljubav podžiže» obilježava ne samo njegov biskupski život i djelovanje nego i njegov redovnički život prije toga. Istražujući njegov lik i značaj, čovjek opet upoznaje da Bog poziva malene da po njima izvrši velika djela. Njegov život i djelo obilježio je povijest Crkve katoličke 20. stoljeća za djelovanja kao redovnika u Rimu i kao biskupa u Šibeniku i povijest Hrvatskog naroda, posebno u teškim vremenima drugog svjetskog rata.

1. Mladost i poziv.
Fr. Jeronim Mileta rodio se u gradu Šibeniku na Gorici 17. travnja 1871. u hrvatskoj težaćkoj obitelji od oca Paške i majke Antice rođ. Bulat-Petričević. Kršten je u katedrali sv. Jakova i dobio ime Antun. Osnovnu građansku školu pohađao je u samostanu sv. Frane u Šibeniku od 1877. do 1882. gdje mu je vjeroučitelj bio don Ivan Franić istaknuti hrvatski rodoljub u vrijeme borbe s autonomašima.
Naš mladi Antun još je od malena osjećao svećenički i redovnički poziv. Primljen je u sjemenište Franjevaca Konventualaca preko braće svećenika samostana sv. Frane u Šibeniku na godišnjicu rođenja sv. Frane 1882. Tako je mali Antun u dvanaestoj godini 1882. otputovao parobrodom na Cres u sjemenište Provincije sv. Jeronima Franjevaca Konventualaca.
U Cresu je završio srednju školu do 1886. i započeo redovnički život, obukavši redovnički habit dobio je novo ime Jeronim i 1887. položio prve redovničke zavjete.
U središtu Provincije, u Cresu je naš mladi fra Jeronim primio zdravi redovnički franjevački duh. Potom je poslan u Split gdje kroz dvije godine studira filozofiju i pomoćne teološke predmete. Godine 1889. stiže u Rim u internacionalni kolegij odgojni zavod Reda «Seraphicum» na studij teologije. Teologiju je studirao na Propagandinom kolegiju Urbanumu gdje je 1893. diplomiro Teologiju. Iste je godine 23. rujna zaređen za svećenika u Lateranskoj bazilici, a dan kasnije slavio je mladu Misu u bazilici Dvanaest apostola, u sjedištu uprave reda Franjevaca Konventualaca.

mileta001

2. U službi Reda i Crkve
Svećenički rad započeo je u Rimu, prije svega kao profesor. Tadašnji general Reda zadržao ga je godinu dana u Rimu gdje na učilištu Seraficum predaje moralku i pomaže u izdanju časopis Reda. Slijedeće godine u svojoj Provinciji nastavlja profesorski rad u Cresu, gdje od 1894. do 1897. na gimnaziji predaje književnost i moralku, potom moralku i Sv. Pismo na učilištu kod Padove do 1899. Na prijelazu stoljeća vrši službu gvardijana u Splitu do 1901. pa opet u Cresu kao gvardijan i profesor aktivno sudjeluje na biskupskoj sinodi pod vodstvom krčkog biskupa A. Mahnića. Od 1902. do 1906. vodi knjižnicu Antoniane u Padovi, gdje surađuje sa bibliotekarom Ambrosiane iz Milana don Achileom Ratti, kasnijim papom Piom XI.
1906. pozvan je u Rim gdje dobio službu konzultora Kongregacije za Oproste i Svete relikvije, a ujedno imenovan je profesorom filizofije i liturgike na Seraphicumu gdje je vršio i službu vicerektora kolegija.
God. 1907. izabran je za generalnog asistenta svoga Reda i u toj službi bio je generalni vizitator i predsjedatelj provincijskih kapitula više redovničkih Provincija u Italiji, i nizu drugih zemalja. U godini početka Prvog svjetkog rata 1914. imenovan je i konzultorom Kongregacije svetih obreda.
Po svršetku Prvog svjetskog rata, nakon što su se granice država uredile, Sveta Stolica mogla je imenovati nove biskupe. Šibenskoj biskupiji odabran je fr. Jeronim Mileta, rođeni Šibenčanin, Franjevac Konventualac. Taj skromni redovnik, učeni profesor svoga Reda, dok je metlom čistio svoju sobu u samostanu u Rimu, 14. siječnja 1922 dobio je vijest da ga je Benedikt XV imenovao za biskupa u rodnom gradu Šibeniku. Dana 16. veljače fr. Jeronim je zaređen za biskupa u bazilici Dodici Apostoli u Rimu.
Stigao je u Šibenik 29. ožujka 1922. i dočekan velikim oduševljenjem naroda. Svečanost ustoličenja biskupa bila je u nedjelju 2. travnja. Svečanom Euharistijom ustoličen je za 43. Šibenskog biskupa, isti dan primio je od pape imenovanje za apostolskog administratora Zadarske nadbiskupije u Jugoslaviji tj. cijelog područja osim grada Zadra koji rapalskim mirom ostao u Italiji. Šibenska biskupija brojila je tada 98.800, a Zadarska administratura 79.415 katolika. Biskup Mileta postao je pastir za ukupno 178.215 katolika.
Bilo je to jako zahtjevno vrijeme između dva svjetska rata. A onda se zlo ponovno razmahalo u Drugom svjetskom ratu. Trebalo je sve to izdržati, vjeru svjedočiti, narod hrabriti i pomagati.

3. Na prijelazu s ovoga svijeta
Biskup fr. Jeronim Mileta nastavio je djelo revnog pastira prema geslu «Kristova ljubav nas goni» uspravan, na nogama do konca svoga zemaljskog života 23. 11. 1947. U biskupiji je vršio službu dobrog pastira dok nije nakon povratka iz Primoštena gdje je podijelio sakramenat sv. Potvrde (za oko 700 mladeži) u listopadu 1947. pao bolestan u krevet. Preostao mu je možda najvažnije poslanje svoga života da velike boli uz molitvu prinese za svoju biskupiju i za cijeli narod, baš kao Učitelj na križu.
Prema svjedočanstvu fr. Marijana Bedenikovića, brata redovnika franj. konv. koji je zadnjih godina bio uz njega kao osobni tajnik, s njim je molio Časoslov i kada više nije mogao izgovarati, slušao je njegov glas i tražio njegov blagoslov. Biskup je i svoje svećenike i posjetioce blago slušao i kada više nije mogao govoriti. Dok je još mogao ustati obavljao je redovite poslove za stolom. Praćen od časnih sestara koje su ga dvorile, prepozita kaptola mons. Rudolfa Piana, gvardijana sv. Frane o. Agustina Ceole, koji mu je podijelio Bolesničko pomazanje, biskup Mileta izdahnuo je i predao dušu Gospodinu 23. studenog 1947. komu je vjerno služio 77 godina života, 60 godina redovništva, 54 godine svećeništva i 25 godina biskupstva. Nikada nije prestao živjeti kao redovnik i kao revan svećenik, dok je vršio biskupsku službu.

Iz prebogatog životnog puta evo još dva naglaska:

Znakovite su sve njegove korizmene poslanice upućene svećenstvu i puku pod imenom Pastirski list. Onaj od 1924. upućen je svećenstvu. Tu među ostalim piše: «Puk uopće gleda više svećenikovo djelo i njegov život, nego što sluša njegove riječi. Ako se svećenikove riječi slažu s njegovim životom, riječ svećenikova čini čudesa.» i obrnuto «puk često sudi, iako nepravedno, i druge svećenike po onom, čiji život ne odgovara svetom svećeničkom pozivu.» - U svom pastirskom pismu u korizmi 1938. govori o potrebi duhovne obnove u osnovnoj čeliji Mističnog tijela Kristova, a to je župa. Naglašava u uputi potrebu euharistijske pobožnosti i osnivanja Bratovštine Presvetog Sakramenta i osnivanja u svakoj župi društva «Katoličke akcije».
U vrijeme Drugog svjetskog rata značajno je bilo spašavanje 189 talaca koji su bili određeni za strijeljanje nakon što su partizani srušili 66 telegrafskih stupova u svibnju 1943. Biskup fr. Jeronim Mileta pisao je državnom tajniku Svete Stolice kardinalu Maglione-u, ministru kraljevske kuće u Rimu, Duce-u Benitu Musoliniju i Guverneru u Zadru. Pisma datiraju od 20. do 25. svibnja 1943. I doista je postigao da ti nedužni ljudi nisu bili strijeljani.


mileta002Ovaj kratki prikaz života biskupa fra Jeronima Milete ogledava se u navještenoj Božjoj Riječi. Ili bolje, današnju Božju riječ bolje ćemo razumjeti u svjetlu života pokojnog biskupa Milete.
I njegov život bio je borba za vjeru i svjedočanstvo ljubavi Božje kao u doba Makabejaca. Ni stradanja kroz koja je prolazio, ni smjene svjetskih vladara, niti ikakve druge neprilike i neimaštine, strahovi, prijetnje, ugroze, nisu ga poljuljale da ostane Bogu vjeran i učini najviše što može, vođen duhom molitve i predanja.
Biskup Mileta uspio je cijeli život živjeti nadahnut Kristovim riječima upućene apostolima: Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! – Ja sam Put, Istina i Život.
Večeras se molimo za njega da mu Svevišnji u Nebu Božanski obilato nagradi svaki trud, žrtvu i molitvu. A njegov primjer nama ostaje trajna inspiracija, izazov i putokaz: vjere i pouzdanja u Boga, prolaznosti zemaljskih nevolja i naše vlastite usmjerenosti prema vječnosti u Bogu.

Nadgrobni natpis sastavio je kapitularni vikar mons. Rudolf Pian, na kamenoj ploči iznad groba u ovoj crkvi sv. Frane svjedoči i danas:
«Dobri pastir koji izgaraše od Kristove ljubavi
Neutrudivi apostol duša, veliki svećenik
Nepokolebive vjere u Providnost, utemeljitelj
Sjemeništa u svom rodnom gradu Šibeniku,
Odlučni pobornik Božjih prava i Crkve
I zaštitnik naroda u ratnim stradanjima.
Shrvan dugogodišnjim radom i teškim brigama
Smrću pravednika, dana 23. studenog 1947.
U 77 godini života, a 26 plodnog biskupovanja Ostavi ožalošćenu Diecezu.
A sada u dragoj nam crkvi svoga reda, Pred oltarom Blaženog Nikole Tavilića
Počiva u Kristovu miru. - Amen