Saturday, Aug 19th

Last updateTue, 15 Aug 2017 1pm

Homilije

Molitveno bdijenje u obitelji ili u crkvi uoči Susreta obitelji

Molitveno bdijenje u obitelji ili u crkvi uoči Susreta obitelji

Predložak molitvenoga bdijenja zamišljen je za molitveni susret u obitelji.Roditelji i netko od starije djece čitat će meditativne dijelove bdijenja.U bdijenje se mogu unijeti i molitve koje obitelj redovito moli, osobito molitvu djece.

P. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. - O. Amen
P. Hvalu iskažimo Gospodinu Isusu Kristu koji nas pohađa svojom ljubavlju
i svojim nas svjetlom obasjava
O. Njemu slava u vijeke.

 

Otac ili majka: Okupljeni kao obitelj u zajedništvu molitve, otvaramo vrata svoga doma i svoga srca Kristu Gospodinu. Vođen čovjekoljubljem svoga Oca, on ljudske obitelji pohađa u radosti njihova zajedništva i u trenutcima boli i razjedinjenosti. On sjeda i za naš stol da bude dionik naših darova, naših radosti, naših briga, naših tjeskoba, svega što zajedno dijelimo, ali i svega što se ne usuđujemo priznati jedni drugima. Pred njim ništa ne ostaje skriveno. Prepuštajući se njegovu milosnom pohodu, saberimo svoje misli i otvorimo svoja srca njegovoj preobrazbenoj prisutnosti.

Svi ostanu kratko u tišini i molitvi.

P. Bog je tako ljubio svijet
da nam je poslao svoga Sina jedinorođenca da bude »S nama Bog«.
O. Blagoslovljen Bog u vijeke.
P. Bog je tako ljubio svijet, da nam je u svome Sinu darovao riječ spasenja i pozvao
nas da jedni drugima budemo svjedoci njegove ljubavi.
O. Blagoslovljen Bog u vijeke.
P. Bog je tako ljubio svijet da je u svome Sinu Isusu Kristu trpio i umro za nas,
kako bismo po daru njegova uskrsnuća trajno živjeli u novosti života
O. Blagoslovljen Bog u vijeke

Pomolimo se.
Bože, darivatelju života i vrelo ljubavi,prodahni svojim Duhom zajedništvoove obitelji koje je sabrana u tvoje ime.Ražari svojom ljubavlju naša srca da te umijemo prepoznavati u ljudima čiju si nam blizinu darovao. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen

Iz evanđelja po Luki (Lk 10,38-42)
Dok su putovali, uđe Isus u jedno selo. Žena neka, imenom Marta, primi ga u kuću. Imala je sestru koja se zvala Marija. Ona sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu. A Marta bijaše sva zauzeta posluživanjem pa pristupi i reče: »Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavila posluživati? Reci joj dakle da mi pomogne.« Odgovori joj Gospodin: »Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti.«

Može se zapjevati neka prikladna pjesma.

Otac:Razmišljajmo zajedno nad ovim riječima svetoga evanđelja. Odlomak započinje rečenicom: »Dok su putovali, uđe Isus u neko selo.« Isus je s učenicima na putu prema Jeruzalemu. Nazvan je Onim koji prolazi kroz svijet, između ljudi. On nije negdje na kraju našega životnoga puta. On je suputnik. No, nije nezainteresirano smješten pored nas, na svom »sjedištu« i zagledan u daljinu svoga putovanja. On hodi našim životnim putem, dolazi u naš dom. U svome čovjekoljublju silazi u naše zajedništvo, u naše odnose, u naše radosti i tjeskobe. Prepoznati ga, odlika je vjere. Pozvati ga i primiti u svoj dom, odlika je angažirane, djelatne vjere.
Isus je u domu Marte i Marije. Evanđelje ne spominje njihova brata Lazara, kojeg će Isus uskrisiti od mrtvih. Čudna je to obitelj. Obitelj braće i sestara. Mogli bismo pomisliti na suvremenu obitelj bez djece i staraca, obitelj bez međusobnih obveza ukućana. No, ova obitelj u Isusovu govoru postaje slikom Crkve, slikom istinske obitelji braće i sestara. Pred Isusom smo svi »samo« braća i sestre, bez viših i nižih, bez odraslih i nedoraslih. U ljudskoj obitelji i društvu njegova ljubav preobražava i odgaja odgovornost »viših« i posluh »nižih«, čineći da se svi, unatoč različitim odgovornostima i zadaćama, prepoznaju istinskom braćom i sestrama.

Majka:Čitamo da Isusa prima u kuću »žena neka, imenom Marta«. U ono doba bilo je uobičajeno da muškarci primaju goste. Oni su bili glava obitelji. Ovdje je drukčije. Žena koja prima Isusa nagoviješta da je riječ o drukčijemu susretu, o susretu koji mijenja ljudske odnose i životne vrjednote. Nakon što je primila Isusa, Marta se povlači, brine se kako prirediti što svečaniji objed. U prvi plan stupa sestra joj Marija.
»Marija sjede do nogu Gospodinovih i slušaše njegovu riječ.« Sjesti do nečijih nogu vrlo je znakovita gesta. To je slika učenika koji pozorno sluša učitelja. Tako apostol Pavao, govoreći tko mu je bio učitelj, kaže da je »odgojen do nogu Gamalielovih« (Dj 22,3). Marija, sjedajući do Gospodinovih nogu, želi biti njegova učenica. Evanđelist ne kaže da je Marija slušala njegovo pripovijedanje, ili da je razgovarala s njim, nego da je slušala »njegovu riječ«. Time se još više naglašava njegova uloga Učitelja života. On je istinska Riječ. Riječ koja donosi život i spasenje. Marija ne osjeća nikakvu drugu potrebu. Želi samo pozorno slušati Riječ.
Marijin nas primjer opominje kako je važno prepoznati Učitelja, kako je važno ništa ne pretpostaviti njegovoj Riječi, Evanđelju. U svim životnim okolnostima, osobito u trenutcima nejasnoća i iskušenja, potrebno je »sjesti do nogu Gospodinovih«. U njemu je Riječ života. Molimo zajedno za mudrost slušanja svega što nam Gospodin govori.

Može se moliti desetica krunice sa zazivom… - Zdravo Marijo… Isus, koji nam je riječ života darovao.

Otac:»Marta bijaše sva zauzeta posluživanjem.« Marta nije htjela gubiti vrijeme u razgovorima. Htjela je iskoristiti jedinstvenu priliku i što darežljivije ugostiti Isusa. Predana je radu i poslu, čak smetena od brige, do mjere da ne zna procijeniti veličinu dara Isusova pohoda. Zato se ljuti na sestru Mariju koja ne vidi njezin trud i brigu. Vidjevši njezinu zauzetost brigama i poslom i zamijetivši njezinu ljutnju Isus i njoj upućuje riječ života. Pohvaljuje njezinu zauzetost i brigu (»brineš se za mnogo«), ali i dodaje pouku: »jedno je potrebno«. To »jedno potrebnō« jest ono što je potrebno prije svega, na prvome mjestu. To je ono što je Marija izabrala: riječ života, brigu za onu hranu koju Gospodin daje za vječni život. U tome trenutku Marija nestaje iz priče. Blagovala je Riječ života i sada prepušta mjesto Marti. Isus s njom zapodijeva razgovor. Evanđelje želi reći da je i ona spoznala »ono jedino potrebno«.
Evo nas pred pitanjima koja nas stalno dotiču, ponekad i razjedinjavaju: tko više radi, tko se više 'daje', tko se više brine, tko više misli na druge…? Marijina šutnja i Isusove riječi upućene Marti uče nas uzajamnom razumijevanju i potpomaganju, uočavanju i vrjednovanju različitih briga i odgovornosti u obitelji. No, svi u obitelji, bez obzira kakve tko brige imao i kakve terete nosio, potrebiti smo jednoga: »slušanja Božje riječi«. Svi smo učenici. Onoliko koliko smo Kristovi učenici, toliko ćemo umjeti vidjeti trud drugih. Onoliko koliko smo Kristovi učenici, toliko ćemo razumjeti druge i pomagati im u njihovim brigama i potrebama. Molimo Gospodina da nam otvori oči srca te uvidimo kako smo u obitelji dar jedni drugima.

Može se moliti desetica krunice sa zazivom: -
Zdravo Marijo… Isus, koji je naše boli na se uzeo.

Majka:Gospodine Isuse Kriste, okupljeni smo sada do nogu tvojih, kao vjerni učenici, slušajući riječ života. Rasvijetli nas mudrošću svoje riječi da u tome daru umijemo spoznavati život, životne brige i potrebe, životne radosti i tjeskobe. Oslobodi nas od svake laži i zavisti, od svakoga oklijevanja u dobroti i međusobnoj ljubavi; pomozi nam da u ljubavi i zahvalnosti pristupamo jedni drugima; Ti, Učitelju života, nadahni nas da budemo poučljivi tvojoj riječi i tvoje lice prepoznajemo u bližnjima koje nam u ovoj obitelji daješ. Oče naš...

Može se pjevati prikladna pjesma te dodati vlastiti obrasci obiteljske molitve.