Ova stranica koristi cookies (kolačiče) za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Daljnim korištenjem stranice suglasni ste s korištenjem kolačića

Saturday, Jan 19th

Last updateSat, 19 Jan 2019 10pm

Homilije

Sveti Jakov - 25.07.2011.

„Pošavši odande, ugleda druga dva brata, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana; u lađi su sa ocem svojim krpali mreže. Pozva i njih. Oni brzo ostave lađu i oca te pođu za njim.“ Piše evanđelist Matej u svom Evanđelju. Mt 4,21.

Toga apostola Jakova, ribara, koga je Mesija, mladi Učitelj, Rabi iz Nazareta ugledao kako s ocem i bratom krpa mreže na obali mora Galilejskoga... Toga mladića čiji se pogled susreo sa Isusovim, tako da mu nije mogao odoljeti, pa je na njegov poziv, „pođite za mnom“, odmah ostavio lađu i mreže i oca i majku.., i zajedno s bratom Ivanom pošao za njim.., danas slavimo kao naslovnika ove naše Katedrale. Slijedio je Isusa putovima Palestine zajedno sa bratom Ivanom i susjedima Šimunom i Andrijom i ostalima... Sa Isusom drugujući, slušajući  njegove pouke, prispodobe i molitve, gledajući njegov život i djela.., otvarao se pred njima novi svijet i nove pučine nebeske, u kojima je i ovaj zemaljski svijet dobivao nove vidike, nove vrijednosti i novi smisao.., drugačiji od svega što su do tada znali i vjerovali... Zajedno sa „dvanaestoricom“ Isus ga je izabrao za svoga apostola i svjedoka, i učinio jednim od temelja svoje Crkve...Dao ga je ubiti Herod kralj oko 42. godine u Jeruzalemu. Njegov se grob i najveće hodočasničko svetište danas nalazi u Katedrali u Composteli u Španjolskoj ... Ova naša Katedrala, majka svih crkava naše biskupije.., tj. jedne svete, katoličke i apostolske crkve, koja je u našoj biskupiji šibenskoj.., posvećena je tom Kristovom „ribaru ljudi“ sa mora Galilejskoga, svetom apostolu Jakovu, Zebedejevu..

Danas će mnogi, govoreći ili pokazujući našu Katedralu, s ponosom reći, da je ova Katedrala iznimno skladna građevina, da je prepoznata kao djelo osebujne umjetničke ljepote i da je stoga uvrštena u „popis, ili registar svjetske baštine.“ To je istina i mi se time ponosimo. Ali to je tek mali dio istine, jer je mnogo važnija i cjelovita istina, da je ova Katedrala današnjeg svečara svetoga apostola Jakova naša sveta baština, jer je veličanstveni znak baštine one iste vjere kojom su povjerovali apostoli. Znak one vjere koju su apostoli, po Isusovu izričitom poslanju, snagom Svetoga Duha, pronosili svijetom.., i koja je naviještena i darovana i našem narodu... Ona je znak vjere koju su prihvatili, u kojoj su se krstili i po kojoj su živjeli naši pređi... Ona je znak te apostolske vjere koju vjekovima baštinimo kao temelj našeg duha i identiteta. U toj bštini vjere je izgrađena ova monumentalna Katedrala. Ona je stoga, u prvom redu naša (šibenska-hrvatska) vjernička „kamena zahvalna pjesma Bogu Ocu, koji je u Isus Kristu, po svojoj Crkvi, ponudio i našem narodu jedinstveni model „života u izobilju“ na Božji, na Kristov način. Ona je znak baštinjenja te iste vjere na kojoj je ovaj narod, ovaj grad i biskupija vjekovima temeljio i gradio svekoliku svoju hrvatsku kršćansku kulturu života... To je vjera koja nije pitala koliko to košta, zašto tako, i ima li to smisla za tako mali i siromašan grad.., nego vjera koja je vjerovala da je jedino Bog pravi smisao i uvijek živi izvor i zdravo crpilište dobrih nadahnuća  za svakoga čovjeka i svako ljudsko društvo... Bez te vjere puka i plemstva, biskupa, svećenika i gradskih vlasti, bez vjere protomajstora Bonina, Jurja i Nikole i bezbroja velikih i malih majstora, nije moguće osjetiti živu dušu, ni razumjeti bogatu ljepotu, ni čuti trajnu pouku i poruku ove Katedrale... (Muka mi je kad mnogi vodići to zanemaruju, ili ne znaju...)

Ova Katedrala je i danas, iznad svega i prije svega, znak te iste baštinjene Jakovljeve, apostolske vjere naše Crkve.., na kojoj smo  i  mi, vjernici ovoga grada i biskupije, danas pozvani graditi kulturu života... Da ne bismo gradili uzalud, uludo ili naopako... Zato danas sa svetim Jakovom, Boga ovdje slavimo, zahvaljujemo Bogu i molimo...

Molimo sv. Jakova da mi danas ne zaboravimo, ili zanemarimo tu baštinjenu vjeru u Krista, Isusa koji je prolazio i trajno prolazi ovom našom zemljom hrvatskom, (šibenskom), kao što je prolazio i zemljom izraelskom. Jer se On utjelovio od Djevice Marije, umro i uskrsnuo za spas svih ljudi.., da bude s nama za sva vremena, naš Spasitelj,  i da svima bude „Put, Istina i Život“... Baštinimo vjeru da je i nas Isus „opazio i pozvao“, kao i Jakova ribara... da smo krštenjem postali njegov narod, njegova Crkva... Baštinimo apostolsko iskustvo života s Kristom.., druženja s njime... Slušamo njegovu nauku, molimo njegove molitve... Slavimo njegova sveta Vazmena otajstva, napose svetu Euharistiju, po kojima postajemo dionici njegova života, njegova križa, smrti i uskrsnuća...On nam otkiva Božje vidike u našem svijetu i životu, zemaljskom i vječnom.

Večeras molimo da ne zaboravimo ili zanemarimo, da baštinimo evanđeoske istine o životu kao najsvetijem Božjem daru... Da baštinimo vjeru u svetost i nepovredivost obiteljskog života, otvorenost životu i prihvaćanje života od začeće do prirodne smrti, kao Božji dar... Da baštinimo  iskustvo Crkve kako po Božju živjeti kršćanski brak i obiteljski život i kako na kršćanskim načelima odgajati svoju djecu i mlade...

Molimo da ne zanemarimo baštinu vjere po kojoj se trebamo zalagati, zauzimati i žrtvovati za kršćanske evanđeoske vrijednosti, ne samo u privatnom osobnom, nego i u javnom životu…., u gospodarstvu i politici… Da baštinimo vjeru u kojoj je najvažnija i temeljna Isusova riječ o Ljubavi prema Bogu i bližnjima. I da u toj ljubavi svatko treba biti odgovoran... I da nije moguće reći da ljubimo Boga a ne ljubimo svoga bližnjega... I kako svaki dan treba uzeti svoj križ (i križ svoje obitelji, svoga bližnjega, grada i naroda i države) i hodati za Isusom... I kako je važno ustrajati, ne posustati, ne odustati.., ili Bože sačuvaj, zanijekati ili izdati.  

Molimo da nam oživi baština vjere i ponos, što baštinimo dragocjeno svjetlo kršćanske vjere, u kojim možemo jasno prepoznati što je u životu Božje a što vražje... što je za pravo spasenje čovjeka “slike Božje“ a što na trajnu štetu i propast čovještva u nama. Da možemo prepoznati što oplemenjuje i ozdravlja dušu a što je truje.., što je na život a što na smrt... Baštinimo „svjetlo i snagu Duha“, u kojom možemo prepoznati, opredijeliti se i prihvatiti dobro, a neprihvatiti i odbaciti zlo. Da ne bi napravili krive i pogubne izbore i opredjeljenja. Da ne bismo birali, glasovali, dizali ruke, protiv vlastite savjesti, kako nas je upozorio sveti Otac. To bi bio put u katastrofu…

Molimo svetog Jakova da oživi naš ponos što baštinimo herojska i mučenička svjedočanstva bezbroja svetih muževa i žena našega naroda, grad i biskupije.., koji su s vjerom, na evanđeoskim načelima i temeljima živjeli svoje živote i nesebićno ih ugrađivali u svoje obitelji, u svoj narod i zemlju i čitav svijet ... Tako su oni ovaj svijet činili boljim i sretnijim, usred i unatoč tolikih zala i nesreća koje kao trajna prijetnja prate ljudski život i povijest... Oni su se svim svojim ljudskim sposobnostima uključili u Božje djelo trajne izgradnje boljega i sretnijeg svijeta...To su najljepše žive Katedrale koje je kršćanstvo, Kristova Crkva gradila u svakom vremenu i narodu, ali i danas gradi posvuda, svjesna Kristova poslanja da je najveće djelo: spasiti čovjeka, spasiti „sliku Božju“ u ljudima.., kako ovdje na zemlji tako i u Kraljevstvu Nebeskom. Kad je spašen čovjek i čovještvo (tj. slika Božja u čovjek), spašen je i svijet i narod…

Molimo večera sa svetim Jakovom da u nama oživi i ojača se vjera da Baština obvezuje... Ne samo da je čuvamo, zaštićujemo, (ili konzerviramo ili da ih pretvorilo u muzeje i mrtve izloške prošlih vremena).., nego da tako živimo dušu i duh i nadahnuće naše baštine da nastavi živjeti u svakoj pa tako i u našoj generaciji, u novim okolnostima, okruženju i pogodnostima, ali i u novim napastima nevjere, opasnostima i prijetnjama relativizma, i izazovima sve otvorenijih protivljenja svemu što je Božje, kršćansko i crkveno…   

I danas nam treba živjeti i graditi na baštini Božje Riječi, za koju Krist reče da je to ona tvrda stijena na kojoj mudar čovjek gradi kuću.., jer se ne će srušiti kad navale bujice… I danas je važna baština Božje riječi da „čovjek ne živi samo od kruha“ (samo od gospodarstva), nego i od Duha Božjega…“Ne zgrčite sebi blago na zemlji koje svaki lopov može lako ukrasti...“ „Ne dajte svoje svetinje psima.., niti svoje biserje bacajte svinjama“… I čuvajte se lažnih proroka… Ne možete služiti dvojici gospodara…  Tko je od Istine sluša moj gas... Ljubite kao što sam ja vas ljubio.., Ovaj me narod časti tek usnama, a srce mu je daleko od mene…   Molite: „budi volja tvoja Oče.., otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima svojim.., i ne uvedi nas u napast… „O dični sveti Jakove.., za nas se moli sveđerno u krugu rajskih dvora“. Amen.