Ova stranica koristi cookies (kolačiče) za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Daljnim korištenjem stranice suglasni ste s korištenjem kolačića

Saturday, Jan 19th

Last updateSat, 19 Jan 2019 10pm

Homilije

Mala Gospa - Skradin, Varoš - 08.09.2011.

Svake godine na ovaj Blagdan slušamo Evanđelje svetog Mateja o rodoslovlju Isusa Krista..,  od praotaca Abrahama, Izaka i Jakova, preko Davida kralja do Josipa i Marije, „od koje se rodi Isus, koji se zove Krist.“

Ovaj ulomak svetoga Evanđelja nam danas  želi posvijestiti činjenicu da je Gospa ušla u rodoslovlje Isusa Krista Sina Božjega već samim svojim rođenjem, koje danas slavimo kao blagdan „Male Gospe“.

Ovaj evanđeoski ulomak čitamo danas i zato da se spomenemo kako je Marija svojim rođenjem baštinila vjeru svoga roda Izraelskoga. Kako se s vjerom svoga naroda susrela u svojoj obitelji… Kako je od svojih roditelja Joakima i Ane naučila temeljne sadržaje te vjere, i kako se svakodnevno živi po toj vjeri… Ona je u svojoj obitelji naučila da pripada rodu vjerničkom.., rodu „izabranog naroda“.., kome je Bog davno, po patrijarhu Abrahamu i Mojsiju, ponudio svoj Savez i obećao da će iz toga naroda „izići Spasitelj svijeta“ koji će u ljudskim srcima i među svim narodima uspostaviti Božji mir, „jer – će On sam biti Mir!“

Danas se spominjemo kako je naša Gospa ušla u rodoslovlje Isusa Krista, ne samo po rođenju.., nego i svojom osobnom vjerom… Vjerom kojom je Bogu rekla: “Neka mi bude po tvojoj Riječi“. Vjerom kojom je prihvatila Isusa, ne samo kao majka i roditeljica, nego i kao najvjernija učenica.., i kao njegova vjerna sljedbenica… U punoj i sazreloj vjeri s kojom je sudjelovala u pomirnoj žrtvi svoga Sina, na križu… I u kojoj nas je pod križem Isusovim, po Njegovoj želji prihvatila kao svoju djecu… I kad je čvrsto vjerovala da je  Isus svojim križem, smrću i uskrsnućem  sve ljude vezao s Bogom trajnim i vječnim Savezom.., da bi svi ljudi imali „život u izobilju!“, kako  na zemlji tako i na nebesima.  

Draga braćo i sestre. Današnji blagdan Male Gospe, kao i svi naši blagdani nisu tek spomen na nešto što je bilo ili se zbilo, nego su nam snažna i živa poruka i poziv Božji… Na kraju svoga Evanđelja, napisao je sveti Ivan da su se događaji i znamenja koja su zapisana u „Knjizi“ njegova evanđelja, zapisani zato, da i mi vjerujemo, i da vjerujući imamo život u Imenu Isusovom“.

Prva poruka današnjeg blagdana je, da smo i mi, kao i Marija, ušli u rodoslovlje Isusa Krista Sina Božjega samim svojim ljudskim rođenjem… Da smo već po rođenju postali „rod Božji“… Rođenje je veliki i sveti događaj svake ljudske osobe. U svakom se ljudskom začeću i rođenju, u suradnji sa roditeljima, događa stvaralački Božji čin … U svakom ljudskom začeću i rođenju začinje se i rađa Adam-čovjek ili Eva što jednako znači čovjek (čovjekica)… A svaki je čovjek najveće i najdraže Božje stvorenje. Zato mi vjerujemo da je svako ljudsko začeće i rođenje Božje stvaralačko djelo ljubavi.., i da je svako majčinstvo i očinstvo sveta suradnja s Bogom Stvoriteljem. Zadirati, unositi nered ili smrt u te svetinje života.., zadirati u to sveto Božje rodoslovlje u čovjeku, može biti (i često biva) pogubno za mnoge osobe i obitelji, za cijele narode i za sav svijet. Zahvaljujemo zato danas Bogu, zajedno s Gospom našom na njezin rođendan, što smo se rodili.., što su nas naši roditelji začeli i donijeli na svijet… Ima na žalost mnogo začetih kojima ljudi nisu dopustili da se rode… Molimo danas s Gospom i za njih, da im Gospodin bude milostiv! (I da nas očuva od takvoga zla)

Kao i Gospa u svoj narod, i mi smo svojim rođenjem ušli u rodoslovlje svoga naroda hrvatskoga.., koji je prije više od 13 stoljeća povjerovao Bogu Isusa Krista u njegovoj Crkvi. Ta je vjera postala sveta baština našega hrvatskog naroda… Bila je temelj na kojoj je vjekovima gradio svekoliku kulturu života.., prenosio je iz roda u rod.., odgajao u njoj svoju djecu, uređivao obiteljske, međuljudske i društvene odnose.., živio i umirao s njom, s vjerom u život vječni… I uza sve svoje ljudske slabosti i grešnosti tu je vjeru katoličku hrvatski narod sačuvao u mnogim svojim sinovima i kćerima, do danas, kao svoje veliko životno blago i baštinu… Zajedno s Gospom, Bogu i danas zahvaljujemo za taj dar vjere našega naroda! Stoga je prevažno pitanje, koliko to svoje baštinjeno vjerničko i narodno bogatstvo vjere mi danas živimo, i prenosimo na svoju djecu i mlade? I koliko se mi trudimo da i danas na kršćanskoj baštini gradimo svoju kulturu života?... Danas kad živimo u ozračju koje opasno ugrožava i ruši  gotovo sve Božje temelje i agresivno nudi kulturu proizvodnje, potrošnje i smrti.., nudi svijet bez Boga u kojem ne može biti ni čovjeka…

Druga velika poruka današnjega blagdana je da smo, ne samo po svom rođenju, nego i po posebnom Božjem stvaralačkom zahvatu u naš život, ušli u rodoslovlje Isusa Krista Sina Božjega. To se dogodilo po svetom Krštenju… Po daru krštenja Bog u svakoga krštenika usađuje živo sjeme i klicu vjere.., da u vjeri može Boga upoznati i u vjeri s Bogom i bližnjima u ljubavi živjeti…

Braćo i sestre, Bog svakome od nas po sakramentu svetoga Krštenja, pa po sakramentu svete Krizme, a naročito po sakramentu svete Euharistije, svakome od nas osobno pristupa.., kao što je, po anđelu pristupio našoj Gospi, majci Mariji i ponudio joj dar svoga Savezništva… U krsnom daru Isus Krist, sin Božji, ulazi s nama u sveti Savez… Nudi nam se kao prijatelj, kao suputnik.., kao „Put, Istina i Život“…Otvorio nam je vidike onostranosti i vječnosti svoga Kraljevstva… Dao nam je svoju „Riječ po kojoj je sve postalo što je postalo“..,  da na čvrstom temelju  Božje Riječi koja je tijelom postala, gradimo kuću svoga života, svoje obitelji, svoga naroda… Da gradimo bolji svijet.

Važno nam je danas s Gospom ponovno otkriti važnost vjere u Božju Riječi, u te Božje temelje u nama… Važno nam je to danas, kad nam mnogi nude neke druge i drugačije temelje života.., kako osobnoga i obiteljskoga, tako i društvenoga i narodnoga… Kad se mnogi (pogotovo političari) uglavnom trude da obećaju samo malo više „kruha, igara i ruha“.., a pri tom lako zanemaruju velike potrebe  ljudskoga duha… Danas kad se baš zbog izgladnjelih duša  povećavaju ljudske muke… Kad je u ljudima (čak u djeci i mladima) sve više nezadovoljstva i osjećaja besmisla… Sveopće nepovjerenje među ljudima sve više zahvaća svijet… Sve se češće čuje ( pa i među nama kršćanima-katolicima): „Ne vjerujem više nikome“… A to je vrlo opasna riječ za bilo kakav normalan i sretan život i suživot na svijetu i u narodu…

Važno nam je, i potrebno nam je, vjerom odgovoriti Bogu, poručuje nam danas majka Marija. Važno je čuvati i njegovati tu svetu klicu krsne vjere u nama.., ne samo da ne usahne.., nego da raste, da sazrijeva.., kao u Gospi našoj… Naša Gospa je s nama u Crkvi kao majka Crkve baš zato da nam pomogne sačuvati taj dar žive vjere… Da svoju vjeru sve više upoznajemo… Da vjera u našem životu postaje zrela i odgovorna vjera… Vjera koja donosi ploda i roda… (Jer vjera bez dobrih djela je mrtva vjera, kaže naš apostol Jakov.) Samo živa i zrela vjera može mijenjati ljude i svijet na bolje i sretnije.

Papa je na nedavnom svjetskom susretu mladih u Madridu ove godine (pred oko 2. milijuna mladih) govorio baš o vjeri kao velikoj potrebi čovječanstva… Mnogi ljudi, a napose mladi postaju zasićeni mnoštvom ponuda, koje ih nakon svega ostavljaju praznima… U tu je životnu prazninu nažalost moguće ubaciti i svakakvo jeftino „smeće“…, koje zagađuje ljudske i kršćanske vrednote u čovjeku… Treba snaga vjere da bi se mogli oduprijeti „smeću besmisla, iluzija, površnih i jeftinih rješenja.., smeću sebičnosti i nepovjerenja, koje se širi na sve strane svijeta…  

„Nismo plod slučaja ili besmisla, poručio je Papa mladima.., nego je početak našega postojanja Božji projekt ljubavi. Bog nas voli.., to je istina našega života.., i to daje smisao svemu ostalomu… „Ostanite u mojoj ljubavi“, molio je Isus svoje učenike na Posljednjoj večeri…

„ A vjera nije tek prihvaćanje nekih nejasnih istina.., pa ni nekih molitava, običaja ili obreda… Prava vjera je  osoban i intiman odnos s Kristom, odnos koji otvara naše srce Tajni Božje ljubavi… Otvara nam dušu, da možemo živjeti kao osobe koje vjeruju da ih Bog ljubi“.  I koji vjeruju da se u ljubavi Božjoj mogu ostvariti kao zreli i odgovorni ljudi. I koji vjeruju da s vjerom u Krista mogu u ljubavi i povjerenju živjeti i sa svim svojim bližnjima… Tako živa i zrela vjera postaje svjetlo u kojem sebe i svijet oko sebe možemo gledati i vidjeti jasnije… Tako Vjera postaje Put kojim sigurno možemo hodati. I Istina u kojoj možemo prosuđivati ljude i događaje.., prepoznavati laži i prijevare. Tako vjera postaje i Život sa smislom, u kojim možemo  živjeti sretnije… U toj se vjeri okupljamo oko našega Boga i Učitelja Isusa i njegove i naše majke Marije u našim crkvama svake nedjelje…

Držimo da nam danas Gospa, koja se rodila u obitelji i živjela u svetoj obitelji, na poseban način danas želi poručiti od koliko je presudne  važnosti baš obiteljska vjera… Vjera koja se živi u obitelji, među supružnicima, među roditeljima, s djecom i ukućanima… Vjera koja se prenosi svjedočanstvom i primjerom vlastita života.

Započima nova školska godina… Počimlju nove brige i obveze za roditelje, učenike i učitelje… Danas našoj Gospi preporučujemo sve naše škole, učenike, učitelje i roditelje…

Prateći već duže vremena našu djecu koja pohađaju školski vjeronauk, ili vjeronauk u župi.., možemo reći kako se opaža da poteškoće koje sve više prate odgoj i „odgoj u vjeri“ naše djece i mladih, ima svoje uzroke u nedostatnom sudjelovanju roditelja i  obitelji.., koja sve manje prenosi življeno svjedočanstvo svoje vjere svojoj djeci… Opažamo kako mnogi kršćanski roditelji  „dižu ruke“ od svojih odgojnih zadataka, a onda i od zadatka i obveze „odgoja u vjeri“… Prepuštaju tu brigu drugima.., učiteljima, vjeroučiteljima ili župnicima.., a da pri tom slabo ili nikako s njima ne surađuju… (Mnogi tek šalju svoju djecu.., ali ih ne prate i ne sudjeluju u njihovom odgoju dovoljno zauzeto)… Mnogi zaboravljaju da ne može biti pravog odgoja, pa tako ni pravog odgoja u vjeri bez obitelji, bez obiteljske brige i još više, bez živog svjedočenja i prakticiranja vjere u svagdanjem životu…

Molimo danas za roditelje da ne zaborave da ih u njihovoj odgojnoj zadaći ne može zamijeniti baš nitko… U tome se slažu svi pedagozi i psiholozi, svi učitelji i vjeroučitelji.., a vjerujem i svi odgovorni roditelji… Uključivanje roditelja i obitelji u cjelovit odgoj svoje djece, pa tako i u vjerski odgoj, važna je, prevažana i ozbiljna potreba i obveza za cjelovit odgoj djece i mladih… To tim više što živimo u vremenu kad su naša djeca i mladi pod snažnim utjecajem svakakvih medija, interneta i raznih „modnih trendova“, kako se to kaže...

I otac Josip i majka Marija su u svojoj svetoj Nazaretskoj obitelji svom svojom ljubavlju i brigom sudjelovali u „ljudskom i vjerničkom“ odgoju svoga djeteta i mladića Isusa.., pa je „Isus rastao u dobi, mudrosti i milosti pred Bogom i ljudima.“

Zato i danas molimo: Gospe naša Mala od Šibenika, šibenskog Varoša), „očuvaj našu vjeru, učvrsti ufanje, obrati mila majčice, zalutale sve“… Sve posustale u vjeri, sve gurnute na rub života, zaboravljene i umorne od životnih briga i nevolja… Sve naše obitelji, očeva i majke, djecu i mlade… Daj Gospe da zajedno s Tobom vjerujemo i živimo, i da dobar rod donosimo u svojim obiteljima, u svom gradu i narodu hrvatskom… Gospe mala i velika, moli za nas.  Amen.