Ova stranica koristi cookies (kolačiče) za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Daljnim korištenjem stranice suglasni ste s korištenjem kolačića

Saturday, Jan 19th

Last updateSat, 19 Jan 2019 10pm

Homilije

Svetkovina Svih svetih - Katedrala 01.11.2011.

Danas na svetkovinu „Svih Svetih“ čitamo knjigu Otkrivenja svetoga Ivana apostola. Čitamo kako je mlada Crkva…, iako je živjela u vremenima velikih iskušenja i progona (Ivan je bio zatočenik na otoku Patmosu) vjerom „vidjela kako od istoka sunčanog do zapada“ uzlazi anđeo s pečatom Boga živoga“. Unatoč svih osporavanja i  mučenja, Crkva je vjerovala da je ljudska povijest obilježena pečatom Kristove križne i uskrsne pobjede, kojom je On zavazda opečatio ljudsku povijest i povijest svih ljudi i naroda. „Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac, djeca se Božja zovemo i jesmo“, poručuje isti Ivan…

Ivan, mlada Crkva Kristova je vjerovala da Bog preko svoje Crkve, kao preko svoga anđela glasnika, tim pobjedničkim pečatom pečati čela svih ljude, do svršetka svijeta: “stočetrdest i četiri tisuće opečaćenih iz svih plemena djece Božje“… Ivanova radost i radost cijele Crkve je bila nepokolebljiva… Crkva je gledala „veliko mnoštvo, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda, plemena, i puka i jezika“… Gledala je kako „stoje pred Jaganjcem, odjeveni u bijele haljine; kako su im pobjedničke palme u rukama.., i slušala kako kliču i pjevaju: „Spasenje Bogu našemu“.., Bog spašava! Bog je pobjednik !…“Puna su nebesa i zemlja slave njegove, dovijeka!... Ako je Bog za nas, tko će protiv nas!“ Prva Crkva bila je Crkva uskrsnog optimizma…
Mlada se Crkva znala radovati toj veličanstvenoj Kristovoj pobjedničkoj, spasenjskoj viziji povijesti, kojoj je povjerovala, koju je živila i naviještala. Vjerovala je da sva ona strašna upinjanja onih „anđela kojima bi dano nauditi zemlji i moru“.., i ljudima i narodima.., nemaju u konačnici nikakve izglede na pobjedu… Da nemaju  izglede pred snagom Božjega pečata, pred snagom križa Kristova. Vjerovala je da je sam Krist svojoj Crkvi dao poslanje i obvezu da ona „ide po svem svijetu“ i pečati čela djece Božje.., sve do svršetka svijeta. Crkva se nije dala pokolebati u toj svojoj vjeri. Nije se dala omesti u svome naviještanju.., ni zaustaviti na svome putu. Uz cijenu mučeništva… To su „Svi sveti“ koje danas slavimo. Oni su svojom postojanom vjerom zaslužili to slavlje.

Dobro je da se danas na blagdan Svih svetih, mi „stara Crkva Kristova“ pitamo: „Što i kako mi vidimo   vrijeme i svijet u kome živimo!? Vidimo li mi danas u ovom našem svijetu anđele s pobjedničkim pečatom Boga živoga.., ili vidimo samo one, onu „četvoricu“  kojima bi dano nauditi, zemlji i moru i ljudima.., i Crkvi.., pa smo zbog toga smućeni, zbunjeni, počesto čak i razočarani pred silinom zla koje danas opako udi ljudima i narodima…(Jesmo li mi današnji kršćani uskrsni optimisti ili pesimisti u vremenima i događajima koje živimo..?)

Da, istina je, ima danas mnogo „zlih anđela“ propalih anđela, sotona.., koji ude i upropaštavaju, i kako bi rekao sv. Petar, „kao ričući lavovi obilaze svijetom tražeći koga da prožderu…“ Ti „zli anđeli“ koji ude svijetu, kao da danas postaju privilegirani.., u našim razgovorima.., čak i razmišljanjima. Oni su privilegirani u medijima svake vrste… Mogli bismo reći da su oni osvojili sve medije, pisane, slikane i elektronske… Oni su privilegirani u političkim debatama i nadmetanjima.., u međusobnim političkim optužbama i propagandi… Kao da se nadmeću tko će više pokupiti i prosuti i posijati toga zlog otrova u sve pore života.., u sve ljude, od djece, mladih, odraslih i starih… kao da se nadmeću tko će više nauditi, da svi budu ojađeni, otrovani.., da mir u duši i mir među ljudima postane gotovo nemoguć…Ti zli anđeli i njihova djela postaju glavne teme svijeta… Oni su „face“ kako reče jedna naša mlada krizmanica ovih dana… Vode li oni svijet,  i dali je sudbina svijeta u njihovim rukama?

Jesmo li se, braćo i sestre i mi dali zaokupiti tim crnim i zlim vijestima.., lošim prognozama.., tim „anđelima zla“ koji svaki dan zaokupljaju našu pažnju samo crnim vijestima, aferama.., krizama, recesijama.., koje eto tako prijete kao da ovaj naš svijet gotovo i nema izgleda da bude bolji i sretniji svijet..? Jesmo li i mi prestali vjerovati u onaj pobjednički pečat koga je Bog po svome Sinu utisnuo u ovaj svijet i na poseban način na čela svoje ljudske djece.., i povjerio ga svoj Crkvi, nama krštenima…?

Danas se u vjeri i u ovom slavlju sjećamo svih onih.., „mnoštva velikoga  koga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda, i puka, i jezika!“ Onih koji se u svoje vrijeme nisu dali zavesti ni obeshrabriti djelima (zlih anđela“ svoga vremena, jer svako ih vrijeme ima napretek).., i nisu se strašili onih koji su udili zemlji i ljudima.., nego su vikali iz svega glasa: U ime Božje: „ne udite zemlji ni ljudima…“ Sjećamo se svih onih koji su se svojim životom, mnogi čak i uz cijenu vlastita života i smrti,  suprotstavljali dominaciji zloga i njegovim djelima… Danas se sjećamo svih onih koji nisu rezignirano promatrali što se oko njih događa, i nisu plakali nad prognozama i posljedicama, nego su se, kao dobri anđeli u svojim obiteljima, u svome zvanju i na svome radu, u svome društvu i narodu, u svojoj Crkvi… djelatno (ne samo riječima, nego djelima) zalagali i zauzimali za dobro Božje… I vjerovali u pobjedu.., jer Bog je „opečatio svoje,“ i ojačao ih snagom svoga Svetoga Duha Životvorca, Duha koji obnavlja lice zemlje… Oni su mu bili suradnici.To su naši „Svi sveti“.., naši današnji slavljenici…

Možemo li i mi sebi danas, na ovaj blagdan postaviti pitanje, gdje su naši „pečati“? Pečati naše vjere kojima bismo trebali svjedočiti da je Riječ Božja uvijek istinita i nepromjenjiva.., i da se Riječ Božja ne može mijenjati po ljudskim željama ni zakonima…Gdje su nam „pečati“ vjere da jedino Bog može voditi sigurno i po najnesigurnijim putovima , jer je On postao čovjekom i prošao svoj put ovom zemljom sve do smrti i uskrsnuća, i tako pokazao da ljudski put za Kristovim stopama ne vodi u smrt, nego u uskrsnuće života?  I da se isplati biti čovjek po Božjoj Istini i na Božjem putu, ma koliko to bilo teško!?

Gdje je naš glas, ne nečujan ili prestrašen, nego glas koji se čuje.., odvažan i čvrst glas moćnicima svijeta svake vrste: u ime Kristovo, „ne udite zemlji i ljudima… Ne udite djeci i mladima našim, ne kupujte njihove djetinje i mladenačke duše, srca i pameti… Ne udite našim obiteljima, ne rastačite ih.., ne udite našem hrvatskom narodu i  ne rušite svojim zakonima kršćanske Božje i ljudske vrednote na kojima je vjekovima gradio svoje ime i kulturu života… Imamo li mi takve vjere kojom i danas možemo svjedočiti, da jedino „Bog spasava?“ Ili kako pjeva jedna naša pučka pjesma: „Zaludu je da svi ljudi rade, nema ništa ako Bog ne dade!“ Ima li u nama vjerničke snage i oduševljenja za tu kršćansku svetost na koju smo svi pozvani!? O kojoj sv. Otac tako često govori i poziva.

Eto, zato Crkva, u zajedništvu sa Svima svetima, vjeruje da nam je danas tako važno i potrebno „stati pred Jaganjca Božjega“ koji silazi među nas na naše oltare-žrtvenike, da nam bude suputnik i učitelj… Da nam je važno i potrebno pokloniti mu se ponizno.., i na prvom mjestu zahvaliti, što nas je opečatio pečatom svetoga krštenja i potvrde.., što nas je učinio dionicima njegove uskrsne pobjede.., i zajedničarima svetih, ovdje na zemlji i u vječnosti.  

Zato danas sa Svima svetima molimo, molimo i na ovoj svetoj Misi, da uzmognemo živjeti po duhu Kristovih blaženstava, koje je on izrekao na Gori, a mi smo ih i danas slušali u svetom Evanđelju… To je veličanstven Kristov proglas o „životu u izobilju“.

„Blago vama kad vas zbog mene pogrde i prognaju i svako zlo slažu protiv vas. Radujte se i kličite jer je velika plaća vaša na nebesima“!  

Sa Svima Svetima, to nam danas poručuje Gospodin. Amen.