Thursday, Aug 17th

Last updateTue, 15 Aug 2017 1pm

Homilije

Korizmena pobudnica oca Biskupa

Draga braćo i sestre!

U „Godini vjere“ uđimo u ovu svetu korizmu, u ovo,kako kaže sveti Otac Papa Benedikt XVI. „dragocjeno vrijeme“ kako za svakoga kršćanina osobno, tako i za svaku kršćansku obitelj, za svaku kršćansku zajednicu, župnu i biskupijsku, za cijelu Crkvu Božju kojoj smo svi mi živi članovi kao „udovi u jednom Tijelu Kristovu“. Po svetom  Krštenjem smo „uživo“ ušli u živo zajedništvo s Bogom Trojedinim, kroz tajnu Kristova života i djela, kroz otajstvo njegova križa, smrti i uskrsnuća. Snagom njegova svetoga Duha Ljubavi u nama je zapaljeno Kristovo „svjetlo vjere“ koje rasvjetljuje sav naš život, sve tajne ljudskoga života. To svjetlo vjere otkriva našem ljudskom životu puninu smisla i dostojanstva, već ovdje na zemlji, u privremenosti, u slabosti, u grešnosti, raspadljivosti i smrtnosti. Ali i mnogo više, to nam svjetlo Kristovo otkriva da je punina smisla ljudskoga života u živom zajedništvu s Bogom i svima svetima u vječnosti Božjega Kraljevstva…

Read more: Korizmena pobudnica oca Biskupa

božićna čestitka 2012

Svi naši ljudski pokušaji da prodremo u tajnu Božića ostaju nemoćni… Valjda i zbog toga Božić tako lako i rado pretvaramo u „božićnu bajku“, u božićne nakite i darove, sajmove i lutrije,u trgovine božićnim pivom i pićem, u božićne sportske igre i zabave, u kojima „djed mraz ili božićnjak“ dijele darove i tisuće božićnih radosti. I dogodi se da u svemu tome i nije moguće susresti Božića, maloga Boga koji se radi nas ljudi i radi spasenja našega svijet „čovikom učini.“

Read more: božićna čestitka 2012

Poruka povodom znastvenog skupa o biskupu Ćirilu Baniću

Spomen 50 obljetnice smrti
mons. Ćirila Banića, biskupa šibenskog. (1951-61.)


DRAGA BRAĆO SVEĆENICI ŽUPNICI, REDOVNICI, SESTRE REDOVNICE, DRAGI I POŠTOVANI VJERNICI !
 
Ove godine se navršilo 50 godina od smrti biskupa Ćirila Banića, koji je od 1951. do 1961. godine bio biskup naše šibenske Crkve.

Papa blaženi Ivan Pavao II. je u svom apostolskom pismu „Ulaskom u novo tisućljeće“.., molio cijelu Crkvu „da nikad ne bude zaboravljen onaj veliki znak nade koji čine toliki svjedoci kršćanske vjere, koji su živjeli u posljednjem stoljeću. Oni su znali živjeti evanđelje usred neprijateljstva i progona, često čak po najvišu cijenu prolijevanja krvi…Ti svjedoci su rječit i veličanstven znak koji smo pozvani razmatrati i nasljedovati. Oni stoje pred nama kao svjetlo za Crkvu i čovječanstvo, jer je po njima Kristovo svjetlo zasjalo… To je baština koju ne smijemo rasuti, već je predati trajnoj obvezi zahvalnosti i obnovljenomu nasljedovanju.“

Spomenut ćemo se života i djela biskupa Banića, koji je u teškim vremenima za Crkvu u našoj domovini, bio jedan od velikih svjedoka vjere.

Read more: Poruka povodom znastvenog skupa o biskupu Ćirilu Baniću

Okružnica povodom Godine vjere

Godina vjere

Okružnica Crkvi koja je u Šibenskoj biskupiji.
Svim vjernicima laicima,
redovnicama, redovnicima,
svećenicima i župnicima.

Read more: Okružnica povodom Godine vjere

Dušni dan - Katedrala sv. Jakova - 02.11.2011.

„ A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu, ali nisu našle njegova tijela pa dođoše i rekoše da su im se ukazali anđeli, koji su rekli da je on živ…“ Nije bilo lako povjerovati u tu čudesnu vijest koju su onoga jutra ženama na grobu Isusovu javili da on nije u grobu jer „da je Krist živ.“

Anđeli su i u Betlehemu navijestili pastirima da se rodio Isus, Spasitelj.., da se rodio u jednoj betlehemskoj pećini, u štali… Pastiri su pohitali u Betlehem i doista pronašli Mariju i Josipa.., našli su dijete Isusa gdje leži u slami, baš onako kako su im navijestili anđeli… Vidjeli su i povjerovali.., i svima su oduševljeno pričali što su čuli i vidjeli…

Ali ovdje u Jeruzalemu nije bilo kao u Betlehemu… Ondje su pastiri vidjeli ono što su im anđeli javili.., našli su Dijete povijeno u pelenice i položeno u jasle… A ovdje, ovo je već treći dan otkako su ga pokopali… Nisu vidjeli što su im anđeli javili, „da je Isus živ.!“ Njihovoj zbunjenosti nije bilo kraja.., „Zbuniše nas žene neke od naših… Sve su se njihove nade porušile: „A mi smo se nadali da je on onaj koji ima otkupiti Izraela…  „Odoše neki od naših na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe!“ Zato i bježe iz Jeruzalema, razočarani.

Read more: Dušni dan - Katedrala sv. Jakova - 02.11.2011.

Božićna čestitka oca biskupa

Božiću, nemoj nas zaobići, kao što si ono morao zaobići Jeruzalem,
jer je u njemu živio Herod koji je izdao svoj narod 
zbog kraljevske isprazne krune i pohlepne vlasti.
I zbog Pilata koji će na sudu podrugljivo pitati: „A što je istina!“
i hladnokrvno presuditi Pravedniku: „Ibis ad crucem!“  „Na križ ga pribijte!“
Nemoj nas zaobići kao što si ono zaobišao Jeruzalem,
Jer je i sveti Hram Božji pretvorio u „špilju razbojničku, trgovačku!“
Božiću, nemoj nas zaobići,  kao što si morao zaobići
svratišta i gostinjce i kuće Betlehemske, jer u njima nije bilo mjesta
ni za Josipa tvoga oca, siromašnog radnika iz „prezrenog Nazareta“,
ni za tvoju majku Mariju koja je bila trudna da te rodi,
da po njoj, kao jedan „čovjek od nas“,
dođeš k nama, „ljudima srca tvrda“,
i vratiš ljude Bogu živome i pravome,
Bogu ljubavi, pravde i mira,
da na ovoj zemlji svi „imamo život u izobilju!“ Božjem.
Božiću, nemoj nas zaobići !
Pronađi u nama, u našim dušama, u našim obiteljima i narodu,
kao i onoga prvoga Božića,
barem špilju neku kamenu, zabitnu, zaboravljenu.
Pronađi u nama barem štalu neku,
neku slamu i jasle neke u nutrinama našim…
Neuredne su i nepometene.., hladne i mračne,
ali muka i bol i nemir,
svakodnevno u njima širom otvara vrata
u nadi  čekanja i iščekivanja 
novoga svjetla i topline, pravde i mira …
Mi to Tebe tražimo, Tebe željno čekamo i trebamo, Božiću dragi!
Trebamo tvoju Riječ u ovom vremenu,
kad ljudske riječi postaju nerazumljive, prazne i varave.
Trebamo tvoju Ljubav,
kad ljudski zakoni bez ljubavi postaju nepravedni i sramotni.
Trebamo tvoju svetu Obitelj,
kad se  naše obitelji sve više obeščašćuju, raspadaju i ruše,
i ostavljaju bolne rane i ruševine u dušama djece i roditelja,
naroda, Europe i svega svijeta.
Trebamo tebe Boga pravoga, jer bez tebe nema ni čovjeka.

Čestitamo ti Božiću, jer vjerujemo  da Ti i ove godine dolaziš k nama i među nas. I s tobom Majka tvoja i naša Gospa Marija. I Josip i anđeli i pjesma božićna, zanosna.: „mir se svijetu naviješta…!

Čestitam Božić i svima vama koji ćete Božiću otvoriti vrata svoje duše, svojih obitelji, prostore svoga življenja i djelovanja. Čestitam Božić svima vama koji ćete ga iskreno i s ljubavlju primiti, da vam donese mir i radost, strpljenje i ljubav. I da vam pomogne pomesti i ukloniti svu nečistoću.., ispraviti sve što je stranputno.., zacijeliti sve što je izranjeno i bolno.., izgraditi sve što je porušeno.., Da vam pomogne pomiriti se, oprostiti, pružiti bližnjemu u nevolji i bolesti ruku pomoćnicu, nesebično i velikodušno, kako je to Božić učinio svima nama.

Braćo i sestre, Svima Vam od srca želim i kličem: Sretan Božić !

                                                                                               Vaš biskup + Ante

Božiću, nemoj nas zaobići, kao što si ono morao zaobići Jeruzalem,

jer je u njemu živio Herod koji je izdao svoj narod 

zbog kraljevske isprazne krune i pohlepne vlasti.

I zbog Pilata koji će na sudu podrugljivo pitati: „A što je istina!“

i hladnokrvno presuditi Pravedniku: „Ibis ad crucem!“  „Na križ ga pribijte!“

Nemoj nas zaobići kao što si ono zaobišao Jeruzalem,

Jer je i sveti Hram Božji pretvorio u „špilju razbojničku, trgovačku!“

Božiću, nemoj nas zaobići,  kao što si morao zaobići

svratišta i gostinjce i kuće Betlehemske, jer u njima nije bilo mjesta

ni za Josipa tvoga oca, siromašnog radnika iz „prezrenog Nazareta“,

ni za tvoju majku Mariju koja je bila trudna da te rodi,

da po njoj, kao jedan „čovjek od nas“,

dođeš k nama, „ljudima srca tvrda“,

i vratiš ljude Bogu živome i pravome,

Bogu ljubavi, pravde i mira,

da na ovoj zemlji svi „imamo život u izobilju!“ Božjem.

Božiću, nemoj nas zaobići !

Pronađi u nama, u našim dušama, u našim obiteljima i narodu,

kao i onoga prvoga Božića,

barem špilju neku kamenu, zabitnu, zaboravljenu.

Pronađi u nama barem štalu neku,

neku slamu i jasle neke u nutrinama našim…

Neuredne su i nepometene.., hladne i mračne,

ali muka i bol i nemir,

svakodnevno u njima širom otvara vrata

u nadi  čekanja i iščekivanja 

novoga svjetla i topline, pravde i mira …

Mi to Tebe tražimo, Tebe željno čekamo i trebamo, Božiću dragi!

Trebamo tvoju Riječ u ovom vremenu,

kad ljudske riječi postaju nerazumljive, prazne i varave.

Trebamo tvoju Ljubav,

kad ljudski zakoni bez ljubavi postaju nepravedni i sramotni.

Trebamo tvoju svetu Obitelj,

kad se  naše obitelji sve više obeščašćuju, raspadaju i ruše,

i ostavljaju bolne rane i ruševine u dušama djece i roditelja,

naroda, Europe i svega svijeta.

Trebamo tebe Boga pravoga, jer bez tebe nema ni čovjeka.

Čestitamo ti Božiću, jer vjerujemo  da Ti i ove godine dolaziš k nama i među nas. I s tobom Majka tvoja i naša Gospa Marija. I Josip i anđeli i pjesma božićna, zanosna.: „mir se svijetu naviješta…!

Čestitam Božić i svima vama koji ćete Božiću otvoriti vrata svoje duše, svojih obitelji, prostore svoga življenja i djelovanja. Čestitam Božić svima vama koji ćete ga iskreno i s ljubavlju primiti, da vam donese mir i radost, strpljenje i ljubav. I da vam pomogne pomesti i ukloniti svu nečistoću.., ispraviti sve što je stranputno.., zacijeliti sve što je izranjeno i bolno.., izgraditi sve što je porušeno.., Da vam pomogne pomiriti se, oprostiti, pružiti bližnjemu u nevolji i bolesti ruku pomoćnicu, nesebično i velikodušno, kako je to Božić učinio svima nama.

Braćo i sestre, Svima Vam od srca želim i kličem: Sretan Božić !

 

Vaš biskup + Ante

 

Svetkovina Svih svetih - Katedrala 01.11.2011.

Danas na svetkovinu „Svih Svetih“ čitamo knjigu Otkrivenja svetoga Ivana apostola. Čitamo kako je mlada Crkva…, iako je živjela u vremenima velikih iskušenja i progona (Ivan je bio zatočenik na otoku Patmosu) vjerom „vidjela kako od istoka sunčanog do zapada“ uzlazi anđeo s pečatom Boga živoga“. Unatoč svih osporavanja i  mučenja, Crkva je vjerovala da je ljudska povijest obilježena pečatom Kristove križne i uskrsne pobjede, kojom je On zavazda opečatio ljudsku povijest i povijest svih ljudi i naroda. „Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac, djeca se Božja zovemo i jesmo“, poručuje isti Ivan…

Ivan, mlada Crkva Kristova je vjerovala da Bog preko svoje Crkve, kao preko svoga anđela glasnika, tim pobjedničkim pečatom pečati čela svih ljude, do svršetka svijeta: “stočetrdest i četiri tisuće opečaćenih iz svih plemena djece Božje“… Ivanova radost i radost cijele Crkve je bila nepokolebljiva… Crkva je gledala „veliko mnoštvo, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda, plemena, i puka i jezika“… Gledala je kako „stoje pred Jaganjcem, odjeveni u bijele haljine; kako su im pobjedničke palme u rukama.., i slušala kako kliču i pjevaju: „Spasenje Bogu našemu“.., Bog spašava! Bog je pobjednik !…“Puna su nebesa i zemlja slave njegove, dovijeka!... Ako je Bog za nas, tko će protiv nas!“ Prva Crkva bila je Crkva uskrsnog optimizma…

Read more: Svetkovina Svih svetih - Katedrala 01.11.2011.