Thursday, Aug 17th

Last updateTue, 15 Aug 2017 1pm

Homilije

Zadušnica za bikupa Badurinu i branitelje - Katedrala, 17.09.2011.

Svake godine, evo već po 15-i put dolazimo na grob našega biskupa Srećka, sjećajući se sa zahvalnošću i poštovanjem njegova života i smrti, njegovog ljudskog i biskupskog služenja i djela među nama, s nama i za nas…

Već je 2o godina proteklo u sjećanju na one ponosne, slavne i herojske dane mjeseca rujna 1991. kad je hrvatski narod grada Šibenika i (šireg) šibenskog kraja, čudesnom snagom svoga zajedništva, odlučno „srcem protiv čelika“ odgovorio na brutalni oružani  napad agresorske i srpske JNA na mladu Neovisnu Republiku Hrvatsku, u namjeri da joj se, ne samo onemogući slobodan život, nego i da se presječe na dva dijela, i da se baš u Šibeniku uspostavi tzv. „srpska luka“, ostvarujući davni san „Načrtanija SANU“ o stvaranju „Velike Srbije“… U Kninu su bili sačinjeni detaljni vojni planovi za ostvarenje tih zlih snova i ocjenjeni da imaju velike izglede za sigurno izvršenje… Ali, naši su branitelji i 113. šibenska brigada „sv. Mihovil“, uz svekoliku logističku i molitvenu potporu svega puka (šibenskoga), u tom „rujanskom podvigu“, izvojevali veličanstvenu pobjedu. Ne samo da su „pala obadva“ neprijateljska aviona, nego su „na šibenskom mostu“ pali i svi neprijateljski veliki i mali osvajački planovi i snovi. Pao je mit o snazi i nepobjedivosti JNA… Ranjavanjem Katedrale i rušenjem kulturnih i sakralnih objekata, pokazala se (pred cijelim svijetom) sva zloća i bahatost jedne pogubne bezbožne ideologije… Rujanska šibenska pobjeda je bio događaj koji je otkrio sve zločinačke namjere nametnutog nam rata, koga nismo željeli nego smo ga bili dužni prihvatiti radi obrane slobodne domovine.., radi boljeg života novih naraštaja svoga naroda, radi naše budućnosti. Zato je taj rat za nas bio i ostao „sveti Domovinski rat“. Zato smo i ponosni što je upravo ovim „šibenskim pobjedničkim podvigom“ cijeli Domovinski rat dobio novi vojni i morali uzlet.“

Zahvaljujemo danas Bogu za našega biskupa Srećka, koji je ovu Crkvu biskupiju šibensku vodio u vihoru rujanskog i Domovinskog rata, kao veliki biskup domoljub i miroborac… Spomenut ćemo se večeras ponešto od onoga što su te teške 1991. godine o biskupu pisali, svjedočili i prenosili brojni novinari u svojim listovima i emisijama…

Read more: Zadušnica za bikupa Badurinu i branitelje - Katedrala, 17.09.2011.

Misa zadušnica za don Ivu Barešu - Zaton, 12.09.2011.

Danas slavimo ovu svetu Misu u kojoj se spominjemo dugog i plodnog ljudskog i svećeničkog života don Ive Bareše.., svećenika naša Crkve, biskupije šibenske, u čije je ime kroz 54 godine služio ovoj župi svetoga Jurja u Zatonu, ovom puku Božjemu, i svim ljudima ovoga mjesta, koga je don Ive volio i uvijek nosio u srcu… Zaželio je baš ovdje biti pokopan, kako je napisao u svojoj oporuci… Danas slavimo ovu svetu Misu kojom don Ivu ljudski ispraćamo u grob.., ali ga vjernički ispraćamo u život vječni.., u „dom Oca našega na nebesima“, kako smo upravo slušali da nam Isus govori u svetom Evanđelju, kao što je u ono vrijeme govorio svojim učenicima…( „U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao:“Idem pripraviti vam mjesto… Ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja.“

Ne bismo mogli reći da danas s dužnim poštovanjem zahvaljujemo don Ivi i da ga s istim poštovanjem ispraćamo.., kad ne bismo imali na umu temeljni sadržaj i glavni motiv  svekolikoga njegovog svećeničkog života i služenja… To je bila vjera u Boga i vjera u njegova Sina Isusa Krista.., koji je za sebe rekao, kako smo čuli u istom svetom Evanđelju: „Ja sam Put, Istina i Život!“. Bez te vjere u Isusa Krista koji je Put, koji je Istina i Život.., nije moguće ni razumjeti, ni ispravno vrednovati ni jedan svećenički život pa tako ni don Ivin…To je „sveta Tajna i smisao svećeničkog života, svećenikova služenja i svećeničkog poslanja… To je smisao svih svećenikovih svetih Misa i propovijedi.., vjeronauka, pouka i savjeta.., svega svećenikova služenja ljudima i obiteljima.., djeci, mladima, studentima.., zdravima i bolesnima.., u „vrijeme i nevrijeme.., bilo ono zgodno ili nezgodno… bilo pogodno ili pak nepogodno vrijeme i okolnosti.., kakvih je u don Ivinom životu i svećeničkoj službi bilo napretek…

Read more: Misa zadušnica za don Ivu Barešu - Zaton, 12.09.2011.

Velika Gospa, Vrpolje - 15.08.2011.

„Otvori se hram Božji na nebu i pokaza se Kovčeg saveza njegova u hramu njegovu,“ poručuje nam danas Knjiga Otkrivenja svetoga Ivana apostola.

„I znamenje veliko pokaza se na nebu: Žena“… To je Marija, majka, prva i najveća vjernica svoga sina Isusa Krista.., To je Marija majka Crkve.., To je Velika Gospa, majka naša.., uznesena na Nebo... Ne u svemir,  među zvijezde, sunca i planete.., nego uzdignuta iznad svega stvorenoga, „vidljivoga i nevidljivoga“. Uzdignuta do Neba Božjega. Uznesena i uzdignuta do Boga Trojedinoga…, do punine zajedništva i suživota s Bogom. Bog je to Gospino i naše Nebo… Bog koji je početak i smisao i punina svega što postoji.., a nadasve svakoga čovjeka, jedinog bića koga je Bog stvorio na svoju sliku…  Bog je Mariju, majku svoga Sina prvu od ljudi uzdigao u tu puninu života s Bogom, koji je upravo On svojim životom, smrću i uskrsnućem otvorio zemlji i ljudima… Gospa nam danas poručuje: Ovo Nebo je i za vas otvoreno … Kakva veličanstvena poruke! Zato danas slavimo! Nemojmo zaboravili to Nebo Božje u ovome slavlju,moli nas Gospa!

To što se dogodilo Mariji, daleko nadilazi sva naša ljudska iskustva, sva ljudska viđenja i gledanja. To nadilazi sve domete i mogućnosti naše ljudske spoznanja… To je moguće „vidjeti i gledati, shvatiti i prihvatiti“, jedino Božjim darom - očima vjere. One vjere kojom je povjerovala Gospa, kad joj je anđeo donio blagovijest  da će  se „Nebo otvoriti“ i da će Bog po njoj sići na zemlju… I to zato da u svome Sinu Isusu Kristu „sve ljude privuče k sebi“, izvoru i uviru ljudskog života… Da Bog „bude sve u svima“, da tako možemo dostići puninu „života u izobilju!“

Gospa se najprije „smela“ i sva zadrhtala kad je tu Radosnu vijest s neba od anđela primila. Razmišljala je o njoj u svom srcu, a onda izrekla najdivniju vjerničku riječ: „Neka mi bude po Riječi tvojoj!“ I to ju je ispunilo takvom radošću i zanosom, da je svom dušom stala veličati Gospodina, koji je tako velike stvari učinio najprije njoj neznatnoj svojoj službenici. Mi se danas pridružujemo našoj Gospi u nadi vjere da ćemo se i mi jednom naći s njom u istoj slavi nebeskoj… Radujmo se danas toj slavi nebeskoj, poručuje nam Gospa Velika!

Read more: Velika Gospa, Vrpolje - 15.08.2011.

Mala Gospa - Skradin, Varoš - 08.09.2011.

Svake godine na ovaj Blagdan slušamo Evanđelje svetog Mateja o rodoslovlju Isusa Krista..,  od praotaca Abrahama, Izaka i Jakova, preko Davida kralja do Josipa i Marije, „od koje se rodi Isus, koji se zove Krist.“

Ovaj ulomak svetoga Evanđelja nam danas  želi posvijestiti činjenicu da je Gospa ušla u rodoslovlje Isusa Krista Sina Božjega već samim svojim rođenjem, koje danas slavimo kao blagdan „Male Gospe“.

Ovaj evanđeoski ulomak čitamo danas i zato da se spomenemo kako je Marija svojim rođenjem baštinila vjeru svoga roda Izraelskoga. Kako se s vjerom svoga naroda susrela u svojoj obitelji… Kako je od svojih roditelja Joakima i Ane naučila temeljne sadržaje te vjere, i kako se svakodnevno živi po toj vjeri… Ona je u svojoj obitelji naučila da pripada rodu vjerničkom.., rodu „izabranog naroda“.., kome je Bog davno, po patrijarhu Abrahamu i Mojsiju, ponudio svoj Savez i obećao da će iz toga naroda „izići Spasitelj svijeta“ koji će u ljudskim srcima i među svim narodima uspostaviti Božji mir, „jer – će On sam biti Mir!“

Read more: Mala Gospa - Skradin, Varoš - 08.09.2011.

Dan domovinske zahvalnosti - Katedrala, 05.08.2011.

Najdramatičnije stranice svetoga Pisma su one koje opisuju događaje u kojima je Isus krenuo u konačni obračun sa svim silama zla koje su, od samog početka povijesti ljudskoga grijeha, pokušavale i često uspijevale nagrđivati i rušiti čovjeka kao sliku Božju, kao biće koje je na sliku Božju, tj biće razumno i slobodno… Razumno da razlikuje istinu od laži, dobro od zloga.., i biće slobodno, da u slobodi izabere i prikloni se istini.., da izabere i opredijeli se za dobro… Sveto Pismo kaže da je čovjek slika Božja upravo onda kad živi istinito i slobodno.., kad živi u istini i slobodi… Jedino tako čovjek može živjeti u istini i slobodi ljubavi. A ljubav je vrhovni zakon Života.., jer je Bog Ljubav. Čovjek ne može „funkcionirati“ kao čovjek bez ljubavi prema Bogu i bližnjemu svome, poručuje Stvoritelj, ali i sveopće ljudsko iskustvo…

Read more: Dan domovinske zahvalnosti - Katedrala, 05.08.2011.

Proglas prigodom svetkovine svetog Mihovila

SVETKOVINA PRVOGA ZAŠTITNIKA NAŠE BISKUPIJE
ŠIBENSKE
SVETOGA MIHOVILA ARHANĐELA,
Četvrtak, 29. rujna 2O11.


Proglas svim vjernicima, svećenicima, redovnicima i
redovnicama biskupije šibenske.
(Molim, objavite vjernicima na svetim Misama)

Read more: Proglas prigodom svetkovine svetog Mihovila

Vječni zavjeti s Renate Azinović - 02.08.2011.

„A Marija je stajala vani kod groba.., i plakala…“, izvješćuje nas evanđelista Ivan… Plakala je kao što nad grobom plače svaki čovjek. Ljudski je plakati nad grobom… Marija je plakala jer je ostala bez najvećeg prijatelja.., koji je najbolje prozreo cijeli njezin život.., koji ju je najbolje razumio i najiskrenije ljubio. „Neću te ni ja osuditi, opraštam ti grijehe. Idi i ne griješi više…“ Ta je njegova riječ sasvim promijenila njezin život… Išla je za njim sve do Kalvarije i evo, sve do groba… Sada je grob bio prazan… „Uzeše Gospodina moga i ne znam gdje ga staviše!“ Izgledalo je da se u njoj sve srušilo!…

Možda je Marija plakala, kao i mnogi koji plaču nad gorkom sudbinom ljudskog umiranja i smrti.., nad sudbinom i jadom ljudskog života, koji eto, kako se to čini našem ljudskom iskustvu,  završava smrću, u mraku groba, u ništavilu.., … I što tada preostaje čovjeku nego suze i beznađe..? Grobovi su stoga mjesta sudbonosnih pitanja o smislu ili besmislu, o kraju ili beskraju ljudskoga života… Jer, ako je smrt kraj svega, ima li ljudski život uopće smisla? A ako nije kraj, što iza groba, što dalje, i kako dalje? Čovjek, ni uza sva svoja traganja, ne uspijeva naći zadovoljavajući odgovor… Zato nad grobom toliko plača ali i toliko pitanja i nadanja… Nigdje Bog nije tako blizu (ako mu povjerujemo) i nigdje nije tako daleko (ako mu ne povjerujemo), kao nad grobom.

Read more: Vječni zavjeti s Renate Azinović - 02.08.2011.