Wednesday, Jun 28th

Last updateTue, 27 Jun 2017 9pm

Biskupija

O biskupiji

o-biskupiji---povijest-3Šibenska biskupija ustanovljena je bulom pape Bonifacija VIlI., koja nosi nadnevak 1. svibnja 1298. Sam čin ustanovljenja obavljen je u Šibeniku 28. lipnja iste godine tako da je proglašena Papina bula, posvećen prvi biskup - fra Martin Rabljanin, gvardijan samostana sv. Frane - određene su granice biskupije i posjedi koje je grad Šibenik darovao za uzdržavanje biskupa, kaptola i stolne crkve.

 

 

 

 

 

Za stolnu crkvu određena je tadašnja crkva sv. Jakova apostola. Ona je uništena požarom 1380. Ubrzo se počelo razmišljati o gradnji nove, veće katedrale. Konačno, njezina je gradnja započela 1431., a sadašnja velebna katedrala završena je 1536. Posvećena je 1555. godine.



o-biskupiji----povijest-1Turska su osvajanja smanjivala prostor biskupije. Nakon Morejskog rata i mirovnog ugovora potpisanog u Srijemskim Karlovcima 26. siječnja 1699. šibenskoj se biskupiji vratio sav prvotni teritorij, ali je i proširena onim dijelom stare kninske biskupije koji je ostao s ove strane granice prema turskom carstvu. Tada uspostavljena granica još i danas označava crtu dodira Hrvatske i Bosne na ovim prostorima, te razgraničuje šibensku i banjalučku biskupiju.

Bulom pape Leona XII. "Locum beati Petri" godine 1828. ukinute su, između ostalih, skradinska i trogirska biskupija. Čitav prostor skradinske biskupije priključen je šibenskoj biskupiji, a od trogirske joj je biskupije priključen zagorski dio, te župa Marina na obali.

Od tada šibenska biskupija uključuje katolike na površini od oko 3.300 km2. Prema popisu stanovništva iz 1991. na tom području živjelo je blizu 160.000 stanovnika, od toga oko 120.000 katolika. Danas, nakon ratnih razaranja, pogibija, progona i egzodusa, još nemamo točnih podataka o broju stanovnika i o broju katolika koji žive na području biskupije.

Biskupija je organizirana u 74 župe, raspoređene u devet dekanata. U 42 župe djeluju redovnici - ponajviše franjevci provincije Presvetog Otkupitelja (40) župa, zatim franjevci provincije sv. Jeronima (1 župa),  franjevci konventualci (1 župa). U 32 župe djeluju dijecezanski svećenici.

Na području biskupije nalazi se 5 samostana redovnika. Iz sedam ženskih redova i kongregacija na području biskupije djeluje oko stotinjak redovnica. Šibenik je 1966. proslavio 900. obljetnicu prvog sačuvanog spomena svog imena. Taj se spomen nalazi u povelji kojom je kralj Petar Krešimir IV. podijelio kraljevske povlastice samostanu sv . Marije u Zadru. Povelja je izdana na Božić 1066. u Šibeniku.

Za noviju duhovnu povijest Šibenika znamenita je 1970. godina. Dana 21. lipnja te godine papa Pavao VI. proglasio je Šibenčanina, franjevca, bI. Nikolu Tavelića, jeruzalemskog mučenika iz godine 1391., svecem sveopće Crkve. U rujnu iste godine održana je u Šibeniku Domovinska proslava toga važnog događaja.

U tijeku je postupak za proglašenje blaženim i svetim još jednog sina šibenske biskupije, fra Ante Antića i kćeri Službenice Božje majke Klare Žižić

Stradanja biskupije u II. svjetskom ratu i neposredno poslije njega još nisu cjelovito obrađena. Vjernici i svećenici stradavali su od Talijana, Nijemaca, četnika, partizana. Štete nanesene župama malo su se pomalo sanirale, a onda nas je zahvatio rat koji je protiv Hrvata na ovim prostorima vodila JNA i naoružani domaći Srbi. Iz dijela biskupije koji su zaposjeli prognano je u rujnu 1991. oko 25.000 katolika. Neki su se sljedećih godina vraćali u mjesta koja su ostala pod kontrolom hrvatskih vlasti. U preostali dio biskupije započeo je povratak nakon četiri godine, u kolovozu 1995. nakon što je Hrvatska vojska preuzela kontrolu nad čitavim prostorom do granice s Bosnom.    

Naši prognanici, došavši 1991. na sigurnije područje, uz more, bili su smješteni u hotele i druge prognaničke centre. Jedan dio smjestio se napodručju biskupije, drugi, veći dio uputio se prema drugim središtima, posebno prema Splitu. Uz njih su ostali njihovi župnici, tako da se dušobrižnička i karitativna služba Crkve, uza sve poteškoće, ipak odvijala bez prekida.

U graadu Šibeniku nalazi se i sjedište episkopa dalmatinskog Srpske pravoslavne Crkve, od 1810. kada je - u vrijeme Napoleonove vladavine - ta eparhija osnovana, te za katedralu dobila crkvu Sv. Spasa, nekadašnjeg samostana sestra benediktinki.

Pola stoljeća komunističke vladavine ostavilo je u mnogim ljudima praznine vjerskog i moralnog shvaćanja i vladanja. S uspostavom države Hrvatske otvorile su se ponovno mnoge mogućnosti pastoralnog djelovanja: u školama, bolnicama, zatvorima, javnim medijima, općenito u javnom životu naroda. No manjak svećenika zapreka je u tom djelovanju, pa je pastoral zvanja jedna od prvih zadaća u biskupiji. No i obiteljski život, formacija laika, posebno mladih, sakramentalni život vjernika - sva ta i druga područja života zahtijevaju temeljitu duhovnu obnovu kojoj se biskupija posvetila u godini 700 obljetnicu biskupije, 1998. godine.

Četiristo pedeseta obljetnica posvete šibenske katedrale proslavljena je 2005. godine. U pastoralnim nastojanjima naglasak je stavljen na važnost stolne crkve i povezanosti s rimskim biskupom. Vjernici su u toj godini u listopadu hodočastili u Santiago de Compostelu na grob apostola Jakova naslovnika katedrale.

Šibenski biskup msgr. Ante Ivas 05. studenog 2007.  donio je u ime biskupije šibenske Odluku o osnivanju Katoličke osnovne škole sa sjedištem u Šibeniku. Odluka i samo osnivanje škole  inicirano je željom roditelja i njihovim čestim upitima hoće li se osnovati  katolička osnovna škola za djecu koja pohađaju  vjerska odjeljenja gradskih  dječjih vrtića  ili vrtića Brat sunce (vrtić Sestara franjevki od Bezgrješne). I drugi roditelji iskazivali su  nakanu upisati svoje dijete u katoličku osnovnu školu. Ideju oca biskupa podržao je i ondašnji ministar znanosti, obrazovanja i športa dr. Dragan Primorac.

U Šibenskoj biskupiji kršćanstvo  još  živo i životno. Vjera  je prisutna je u životu većine kršćana, ona je njihov svjetonazor, prožima njihove životna opredjeljenja i utječe na stavove prema svim životnim, osobnim, obiteljskim i društvenim stvarnostima, pitanjima i problemima. U tome još uvijek, veliki i presudan utjecaj ima kršćanska obitelj koja vjeru prenosi na svoju djecu. Velika većina roditelja traže krštenje za svoju djecu i prate ih u druge sakramente. Još uvijek je u mnogim obiteljima živa katolička tradicija. Obitelj živi s crkvenim vremenima, obiteljski slavi slavlja i blagdane. Još uvijek veliki broj obitelji za Božićne dane dočekuje svećenika u svojim kućama i stanovima za božićni blagoslov obitelji. Iako manje nego nekada, u mnogim se obiteljima moli.

Životnosti vjere pridonosi župa, župna zajednica, župna liturgija, napose nedjeljna, homilije i propovijedi, župna kateheza, molitva i pučka pobožnost. Tu se okuplja zdrava jezgra koja daje pečat duhovnosti, podržava i nosi duhovna, karitativna, socijalna i sva druga vjernička gibanja u Crkvi. Odatle se širi kršćansko ozračje u druga područja života, koliko je to moguće.

o-biskupiji---povijest-4-copy o-biskupiji---povijest-2