Friday, Mar 24th

Last updateTue, 21 Mar 2017 8am

korizma poruka papa

Home

Četvrta nedjelja kroz godinu A - 30.01.2011.

Četvrta nedjelja kroz godinu (A)
Blaženstva – Isusov poziv na život
ČITANJA: Sef 2,3.3,12-13; Ps 146; 1 Kor 26-31; Mt 5,1-12

Govor o blaženstvima srž je Isusovog navještaja Radosne vijesti o kraljevstvu nebeskom. Možemo ga promatrati kao njegov programski govor. Blaženstva sadrže razlog njegova dolaska, opravdanje njegove muke i smrti, navještaj uskrsnuća. Ona promoviraju pobjedu Božje pravde utemeljene na ljubavi.

Isus u blaženstvima čovjekov život, sve ono što se u njemu događa, stavlja u obzor vječnosti. Povezuje u jednu, nerazdvojnu cjelinu vremenitost i vječnost. Blaženstva su tako nagovještaj ostvarenja Božjeg nauma o čovjeku. Označavaju ispunjenje one duboke težnje za srećom, za blaženstvom, koja je duboko pohranjena u svako ljudsko biće. Zapravo sav čovjek, sav njegov život, svo njegovo nastojanje, svodi se na duboko egzistencijalno upinjanje da dostigne stanje blaženstva, da pobjegne od nesretnosti, koja se čovjeku, u iskustvu malenosti i slabosti pred izazovima života, tako lako nametne kao jedino moguće stanje čovjeka.

Blaženstva jednostavno, vrlo smireno i blago, tako lako razumljivo, iznose Božji pogled na svijet i život čovjekov. Siromasima duhom, tužnima, krotkima, gladnima i žednima pravednosti, milosrdnima, čistima srcem, morotvorcima, progonjenima zbog pravednosti blaženstva otvaraju novi obzor života, novi smisao, novu nadu. Čovjek svoje težnje, patnje, tuge i strahove najedanput doživljava u nekim uskim granicama prolaznosti, koje su tako malene i krhke naspram širine i dubine samoga života u cjelini.

Čovjekov život se ispravno gleda tek iz obzora vječnosti, iz obzora Kraljevstva nebeskog. Takav pogled nadilazi svaku ograničenost života i dohvaća bezgraničnost punine, nepotamivu snagu svjetla, bezgraničnu širinu radosti bez ijednog nedostatka. U tom obzoru patnja postaje put pročišćenja. Križ postaje sredstvo kojim se pobjeđuje. Žrtva postaje dokaz ljubavi, koja pobjeđuje.

Svojim životom Isus je potvrdio istinistost svakog od ovih blaženstava. Učinio ih je životvornima. Zato njegov poziv na nasljedovanje putem blaženstava postaje sudbinski važan za svakoga od nas i neodoljivo privlačan.

Treća nedjelja kroz godinu A - 23.01.2011.

Treća nedjelja kroz godinu (A)
Obraćenje radi kraljevstva nebeskog
ČITANJA: Iz 8,23b-9,3; Ps 27; 1 Kor 1,10-13.17; Mt 4,12-23


Isus svoje javno djelovanje započinje pozivom na obraćenje jer se približilo kraljevstvo nebesko. Kraljevstvo nebesko je punina života, vječnost, život s Bogom za koji smo od početka stvoreni. Taj život se može dohvatiti putem obraćenja.

Obraćenje je dakle stav kojim se ide ususret kraljevstvu nebeskom. Obratiti se znači promijeniti se, okrenuti se od onoga što me krivo zaokuplja i zarobljava, odbaciti ono što me pogrešno usmjerava i posvetiti se onome što mi približava Kraljevstvo nebesko. Obraćenje nas osposobljava da prepoznamo dolazak kraljevstva nebeskog u svom životu. To je prava radost.

I to nije neka daleka budućnost odvojena od naše sadašnjosti. Obratiti se znače već sada ovdje živjeti svoj život, svoje odnose i obaveze u svjetlu blizine kraljevstva nebeskog. Time se stavljamo u pravi kontekst cjeline našeg života, a to je kraljevstvo nebesko. Samo u perspektivi vječnosti – u perspektivi kraljevstva nebeskog – naš život može biti ispravno shvaćen. Jedino tako sve prolazne vrijednosti i odnosi mogu u našem životu odigrati onu ulogu koju im je Bog namijenio.

Isus za svoje djelo treba i traži suradnike. Čovjek nije samo pasivni primalac Božjih obećanja, već aktivni sudionik približavanja Kraljevstva nebeskog. Uvjerenje o blizini kraljevstva nebeskog je ono što bi trebalo biti srž života i navještaja Crkve. Pravi Kristov vjernik je dakle onaj čovjek koji već ovdje živi tu blizinu.

Biti vjernik znači biti zahvaćen tom Božjom blizinom, blizinom Božjeg kraljevstva. Zato dopustimo neka ona ispuni naš dan, naš rad i odmor, naše trenutke tuge i radosti. Unesimo je u svoju samoću i u naše susrete. Budimo potpuno prožeti vječnošću. Neka kraljevstvo nebesko budu naočale kroz koje ćemo promatrati sve oko sebe.

Nedjelja krštenja Gospodinova A - 09.01.2011.

Nedjelja krštenja Gospodinova (godina A)
Krštenje Gospodinovo
ČITANJA: Iz 42, 1-7; Ps 29; Dj 10,34-38; Mt 3,13-17

Isus zajedno s ostalim narodom ide k Ivanu na krštenje.  Svojim stupanjem u kolone ljudi koji odlaze Ivanu na krštenje za obraćenje od grijeha Isus do kraja prima na sebe ljudsku sudbinu – sve do samoga grijeha, kojeg pak sam nije iskušao. Spuštanje u vodu Jordana poput grješnika znakovit pokazuje kako Isus u potpunosti odlaže svoje božanstvo i prihvaća sudbinu grješnog čovjeka. On koji grijeha nije okusio, radi nas i radi našega spasenja, prima sudbinu grješnika da naše grijehe opere. Bog nam svoga Sina potpuno dariva da bismo mi ljudi ponovno imali pristup k Bogu po njemu. Otvorena nebesa, znak s neba, daju poseban pečat Isusovom poniženju kao putu koji on treba proći da bi palog, grješnog čovjeka vratio božanskom životu.  Bog nam po Isusu Kristu otvara nebesa. On je upravo onaj opunomoćeni Sluga jahvin kojeg Bog osnažuje duhovm svetim koji će po poslušnosti volji Očevoj donijeti pravdu i uspostaviti pravo. On je postavljen za Svez svim pucima i narodima da otvori oči slijepima, oslobodi sužnje i izvede iz tamnice one što žive u tami.

Svi smo mi u ovom našem ljudskom obličju poradi griješnog naslijeđa i vlastite grješnosti slijepi, sužnjevi koji žive u tamnicama ljudskih ograničenja. Svima nama je došao Isus kao osloboditelj, kao Božji poslanik koji donosi novi Savez, Savez Božje pravde i mira.

Silazak u Jordan možemo shvatiti simbolično kao susret u krštenju u kojem Bog dolazi s jedne obale, a mi s druge. Susrećemo se u središtu rijeke u trenutku kada nas krsna voda potpuno čisti i čini novim stvorenjem. Nakon toga susreta naš život ide dalje u zajedništvu s Bogom po Isusu Kristu njegovom Sinu.

''Dolikuje da se ispuni sva pravednost!'' Ovim pomalo neobičnim riječima ''nagovara'' Ivana da ga krsti. Što on ovdje misli pravednošću, koja valja biti ispunjena? Kakva je to pravednost i kako će se ispuniti? Zar bi bila nepravda da Isus nije bio kršten? Božja pravednost je ljubav. Bog je iz ljubavi čovjeka stvorio i iz ljubavi ga želi otkupiti – ponuditi mu novu šansu. Pravednost je utemeljena na ljubavi. Ljubav, koja je krajnji motiv Kristova dolaska i njegove kasnije žrtve, nije negacija pravednosti, koja opet zahtjeva zadovoljštinu, pravdu, žrtvu... Upravo je krajnja, savršena ljubav, jedina u stanju do kraja zadovoljiti pravednost, a da pri tome ljubav sama ne bude osakaćena. Mi naime ljudi vrlo često u pravednosti i ljubavi gledamo konkurenciju, pa čak i protivštinu. Teško spajamo ljubav i pravednost, jer na pravednost gledamo bez spremnosti na žrvtu.

Trenutak, kada Isus doživljava govor neba, govor Oca nebeskog, koji ga potvrđuje kao svoga ljubljenoga, jest trenutak molitve. U molitvi je doživio Očev govor kojim ga podupire u poslanju. Štoviše u njemu je sva Očeva milina. On je sve ono što Bog ima poručiti čovjeku – ništa više i ništa manje. Mnogi teolozi drže da je upravo tu sam Isus, koji je kao čovjek ''rastao u mudrosti, dobi i milosti'', postao do kraja svjestan svoga poslanja. Da je kao čovjek sazreo za svoje poslanje. Konačna potvrda se neba došla mu je u trenutku molitve. U molitvi Bog svakome od nas očituje svoju volju i podršku. Tu nema posrednika. Svatko od nas u molitvi, u intimnom odnosu s Bogom, i jedino tako, može doživjeti potvrdu da je Bog uz njega. Za davanje poziva, za očitovanje svoje volje Bog ne treba posrednika. Treba samo čovjeka koji u molitvi traži Božju volju.

Za razliku od Ivana Krstitelja, koji je ipak bio samo čovjek i njegovo krštenje je bilo više simbolična gesta želje da nas Bog očisti i preobrazi, Isusovo krštenje će biti Duhom Svetim i ognjem. Njegovo krštenje potpuno mijenja čovjeka. On prije i poslije krštenja nije više isti. Vatra je u Bibliji često znak Božje snage kojom on zahvaća u svijet. Snagu vatre dobro znamo kada vidimo pustoš koju ostavlja požar. Nakon vatre ostaje samo ono što je zbilja jako, žilavo, postojano. Sve drugo ona sažiže. Vatra tako na poseban način predstavlja pročišćenje, novost koju donosi susret s Bogom. (Sjetimo se samo Mojsija u pustinji pred gorućim grmom.) Duh Sveti je treća Božanska osoba koja nevidljivo ali učinkovito djeluje kao trajna Božja prisutnost napose u sakramentima. Biti kršten Duhom Svetim znači biti stalno prožet Božjom spasenjskom prisutnošću, biti uvjeren u Božju zaštitu i sigurnost.

Druga nedjelja po Božiću A - 02.01.2011.

 

Druga nedjelja po Božiću (godina A)
Isus Krist je Božji odgovor čovjeku
Sirah 24,1-2.8-12; Efežanima 1,3-6.15-18; Ivan1,1-5.9-14

Ivanov prolog, ovaj svečani poetski tekst, uvodi nas u nadvremenske dubine Božjeg otajstva spasenja. To je spasenje koje je započeto samim stvaranjem čovjeka. Ili drugačije gledano: dolazak Sina Božjega jest dovršetak stvaranja koje je započeto na samom početku čovječanstva.

Svojstveno je čojvku da pita i traži odgovore. On je jedino biće koje se pita, koje traži smisao svog postojanja, smisao povijesti, vremena, smisao svog života, napose smisao patnje. Čovjek je biće koje ne može živjeti samo zadovoljavajući svoje primarne potrebe za preživljavanjem. On je biće koje traži, koje želi nadiži granice svog postojanja. Mi svi doživljavamo svoje postojanje kao život u nekakvom kavezu kojeg čine ljudska ograničenost, smrtnost, grješnost, podložnost patnji. Htjeli bismo izići iz tog kaveza. Sva čojvekova kultura, filozofija, religija, pa i kultura zabave prožete su čovjekovom težnjom za izlaskom, za oslobođenjem. No, sami to ne možemo postići. Zato mnogi zaključuju da je izlaz nemoguć, da ne postoji. Zaključuju da je čovjekov život zaprave besmislen, da je apsurdan.

Mi vjerujemo da Bog po Isusu daje odgovor. Isus jest Logos. To znači da je on Božja Riječ, Božja Mdrost, Božji odgovor na našu ljudsku zapitanost, Smisao po kojem je svijet stvoren i bez kojeg ništa ne postoji. U naravi čovjeka je da se pita i traži smisao svega: svog postojanja, svijeta, smisao povijesti i života. Bog nas ne želi ostaviti bez odgovora. On nam ga daje i to tako da njegov odgovor nije samo neka teoretska definicija, nije nekakvo apstraktno učenje, nego taj odgovor postaje sam utjelovljeni Bog. Božji odgovor prelazi u odnos ljubavi prema čovjeku. On se ne dobiva tako da se jedanput čuje i razumije, da se pročita pa da se sazna. Božji odgovor na smisao cjelokupnog postojanja dobiva se prihvaćanjem Isusa Krista kao svjetla koje nam Bog šalje da nam osvjetljuje put. Taj odgovor dobiva se u susretu sa živim Bogom koji nam dolazi u Isusu Kristu.

Ivan nam ovim uvodom želi poručiti kako se čovjekovo stvaranje još uvijek događa po Isusu Kristu. On je ona stvaralačka Božja Riječ po kojoj se dovršava djelo započeto na početku vremena. Čovjek je stvoren na Božju sliku. No u svojoj slobodi Boga je odbacio. Sada se nalazi u stanju grješnosti i besperspektivnosti. Isus Krist dolazi da nas iz tog stanja smrti i tame izvede.

No da bismo mogli zbilja izići iz naše egzistencijalne tame, zatvorenosti, potrebno je da sami prihvatimo Božji Logos, Božju Riječ kao svjetlo, kao put, istinu i život. Oni koji prihvaćaju Božju Riječ zadobivaju moć da postanu djeca Božja.