Thursday, Aug 17th

Last updateTue, 15 Aug 2017 1pm

Home

Nedjelja krštenja Gospodinova A - 09.01.2011.

Nedjelja krštenja Gospodinova (godina A)
Krštenje Gospodinovo
ČITANJA: Iz 42, 1-7; Ps 29; Dj 10,34-38; Mt 3,13-17

Isus zajedno s ostalim narodom ide k Ivanu na krštenje.  Svojim stupanjem u kolone ljudi koji odlaze Ivanu na krštenje za obraćenje od grijeha Isus do kraja prima na sebe ljudsku sudbinu – sve do samoga grijeha, kojeg pak sam nije iskušao. Spuštanje u vodu Jordana poput grješnika znakovit pokazuje kako Isus u potpunosti odlaže svoje božanstvo i prihvaća sudbinu grješnog čovjeka. On koji grijeha nije okusio, radi nas i radi našega spasenja, prima sudbinu grješnika da naše grijehe opere. Bog nam svoga Sina potpuno dariva da bismo mi ljudi ponovno imali pristup k Bogu po njemu. Otvorena nebesa, znak s neba, daju poseban pečat Isusovom poniženju kao putu koji on treba proći da bi palog, grješnog čovjeka vratio božanskom životu.  Bog nam po Isusu Kristu otvara nebesa. On je upravo onaj opunomoćeni Sluga jahvin kojeg Bog osnažuje duhovm svetim koji će po poslušnosti volji Očevoj donijeti pravdu i uspostaviti pravo. On je postavljen za Svez svim pucima i narodima da otvori oči slijepima, oslobodi sužnje i izvede iz tamnice one što žive u tami.

Svi smo mi u ovom našem ljudskom obličju poradi griješnog naslijeđa i vlastite grješnosti slijepi, sužnjevi koji žive u tamnicama ljudskih ograničenja. Svima nama je došao Isus kao osloboditelj, kao Božji poslanik koji donosi novi Savez, Savez Božje pravde i mira.

Silazak u Jordan možemo shvatiti simbolično kao susret u krštenju u kojem Bog dolazi s jedne obale, a mi s druge. Susrećemo se u središtu rijeke u trenutku kada nas krsna voda potpuno čisti i čini novim stvorenjem. Nakon toga susreta naš život ide dalje u zajedništvu s Bogom po Isusu Kristu njegovom Sinu.

''Dolikuje da se ispuni sva pravednost!'' Ovim pomalo neobičnim riječima ''nagovara'' Ivana da ga krsti. Što on ovdje misli pravednošću, koja valja biti ispunjena? Kakva je to pravednost i kako će se ispuniti? Zar bi bila nepravda da Isus nije bio kršten? Božja pravednost je ljubav. Bog je iz ljubavi čovjeka stvorio i iz ljubavi ga želi otkupiti – ponuditi mu novu šansu. Pravednost je utemeljena na ljubavi. Ljubav, koja je krajnji motiv Kristova dolaska i njegove kasnije žrtve, nije negacija pravednosti, koja opet zahtjeva zadovoljštinu, pravdu, žrtvu... Upravo je krajnja, savršena ljubav, jedina u stanju do kraja zadovoljiti pravednost, a da pri tome ljubav sama ne bude osakaćena. Mi naime ljudi vrlo često u pravednosti i ljubavi gledamo konkurenciju, pa čak i protivštinu. Teško spajamo ljubav i pravednost, jer na pravednost gledamo bez spremnosti na žrvtu.

Trenutak, kada Isus doživljava govor neba, govor Oca nebeskog, koji ga potvrđuje kao svoga ljubljenoga, jest trenutak molitve. U molitvi je doživio Očev govor kojim ga podupire u poslanju. Štoviše u njemu je sva Očeva milina. On je sve ono što Bog ima poručiti čovjeku – ništa više i ništa manje. Mnogi teolozi drže da je upravo tu sam Isus, koji je kao čovjek ''rastao u mudrosti, dobi i milosti'', postao do kraja svjestan svoga poslanja. Da je kao čovjek sazreo za svoje poslanje. Konačna potvrda se neba došla mu je u trenutku molitve. U molitvi Bog svakome od nas očituje svoju volju i podršku. Tu nema posrednika. Svatko od nas u molitvi, u intimnom odnosu s Bogom, i jedino tako, može doživjeti potvrdu da je Bog uz njega. Za davanje poziva, za očitovanje svoje volje Bog ne treba posrednika. Treba samo čovjeka koji u molitvi traži Božju volju.

Za razliku od Ivana Krstitelja, koji je ipak bio samo čovjek i njegovo krštenje je bilo više simbolična gesta želje da nas Bog očisti i preobrazi, Isusovo krštenje će biti Duhom Svetim i ognjem. Njegovo krštenje potpuno mijenja čovjeka. On prije i poslije krštenja nije više isti. Vatra je u Bibliji često znak Božje snage kojom on zahvaća u svijet. Snagu vatre dobro znamo kada vidimo pustoš koju ostavlja požar. Nakon vatre ostaje samo ono što je zbilja jako, žilavo, postojano. Sve drugo ona sažiže. Vatra tako na poseban način predstavlja pročišćenje, novost koju donosi susret s Bogom. (Sjetimo se samo Mojsija u pustinji pred gorućim grmom.) Duh Sveti je treća Božanska osoba koja nevidljivo ali učinkovito djeluje kao trajna Božja prisutnost napose u sakramentima. Biti kršten Duhom Svetim znači biti stalno prožet Božjom spasenjskom prisutnošću, biti uvjeren u Božju zaštitu i sigurnost.