Wednesday, Sep 20th

Last updateWed, 20 Sep 2017 11am

Home

NEDJELJNA BIBLIJSKA PORUKA: Treća nedjelja Došašća B

si3la03
Evenđelje Treće nedjelje došašća donosi  dio proslova Ivanova Evanđelja (Iv 1, 6-8) kojemu je pridodan tekst sa svjedočanstvom Ivana Krstitelja o svojoj ulozi i ulozi Isusovoj (1, 19-28). Ponajprije je Ivan opisan kao poslanik Božji, koji ima posvjedočiti za Svje­tlo, to jest za Isusa kako bi svi vjerovali (rr. 6-7). Potom se podvlači da nije Ivan to Svjetlo, nego samo svjedok (r. 8). Pro­slov ima pred sobom donekle dualističko poimanje svijeta u kojemu se događa borba između svjetla i tame, gdje je jedino pravo Svjetlo Isus, a Ivan Krstitelj njegov svjedok. U nastavku donosimo biblijske tekstove Treće nedjelje došašća i homiliju don Marinka Mlakića.

Read more: NEDJELJNA BIBLIJSKA PORUKA: Treća nedjelja Došašća B

NEDJELJNA BIBLIJSKA PORUKA: Druga nedjelja Došašća B

2advB
Druga i treća adventska nedjelja posvećene su liku Ivana Kristitelja. Ove nedjelje čitamo sam početak Markova evanđelja. U nastavku donosimo biblijske tekstove Druge nedjelje došašća i homiliju don Marinka Mlakića.

 

Read more: NEDJELJNA BIBLIJSKA PORUKA: Druga nedjelja Došašća B

NEDJELJNA BIBLIJSKA PORUKA: Prva nedjelja Došašća B

1.adv_B
Ovom nedjeljom ulazimo u došašaće i započinjemo novu crkvenu godinu. Došašće je crkveno vrijeme priprave na svetkovinu Božića, kada slavimo Isusov prvi dolazak u našu povijest. Evanđelje Prve nedjelje došašća donosi nam kratku prispodobu o budnosti. U nastavku donosimo biblijske tekstove prve nedjelje došašća i homiliju don Marinka Mlakića.

Read more: NEDJELJNA BIBLIJSKA PORUKA: Prva nedjelja Došašća B

Četvrta Vazmena nedjelja A - 15.05.2011.

ČETVRTA VAZMENA NEDJELJA - A

1. ČITANJE: Dj 2, 14a. 36-41

Čitanje Djela apostolskih

Na dan Pedesetnice Petar zajedno s jedanaestoricom ustade, po­diže
glas i prozbori:
»Pouzdano neka znade sav dom Izraelov da je toga Isusa kojega vi
razapeste Bog učinio i Gospodinom i Kristom.«
Kad su to čuli, duboko potreseni rekoše Petru i drugim apostolima:
»Što nam je činiti, braćo?« Petar će im: »Obratite se i
svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste
grijesi i primit ćete dar, Duha Svetoga. Ta za vas je ovo obećanje
i za djecu vašu i za sve one izdaleka, koje pozove Gospodin Bog
naš.«
I mnogim je drugim riječima još svjedočio i hrabrio ih: »Spasite
se od naraštaja ovog opakog!« I oni prigrliše riječ njegovu i
krstiše se te im se u onaj dan pridruži oko tri tisuće duša.


ODPJEVNI PSALAM: 23(22), l-3a. 3b-4. 5. 6
P1 Gospodin je pastir moj:
ni u čem ja ne oskudijevam!
Ili:   Aleluja!
Gospodin je pastir moj:
ni u čem ja ne oskudijevam;
na poljanama zelenim
on mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi
i krijepi dušu moju.
----------
Stazama pravim on me upravlja
radi imena svojega.
Pa da mi je i dolinom smrti proći,
zla se ne bojim jer ti si sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja
utjeha su meni.
----------
Trpezu preda mnom prostireš
na oči dušmanima mojim.
Uljem mi glavu mažeš,
čaša se moja prelijeva.
----------
Dobrota i milost pratit će mene
sve dane života moga.
U Gospodnjem ću Domu prebivati
kroz dane mnoge.


2. ČITANJE: 1 Pt 2, 20b-25

Čitanje Prve poslanice svetoga Petra apostola
Ljubljeni! Ako dobro čineći trpite
pa strpljivo podnosite,
to je Bogu milo.
Tȁ na to ste pozvani
jer i Krist je trpio za vas
i ostavio vam primjer
da idete stopama njegovim;
on koji grijeha ne učini
nit mu usta prijevaru izustiše;
on koji na uvredu nije uvredom uzvraćao
i mučen nije prijetio,
prepuštajući to Sucu pravednom;
on koji u tijelu svom
grijehe naše ponese na drvo
da umrijevši grijesima
pravednosti živimo;
on čijom se modricom izliječiste. "   
Doista, poput ovaca lutaste,
ali se sada obratiste
k pastiru i čuvaru duša svojih.

ALELUJA: Iv 10,14

Aleluja!
Ja sam pastir dobri, govori Gospodin;
ja poznajem ovce svoje i mene poznaju moje.

EVANĐELJE: Iv 10, 1-10


†    Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme reče Isus:
»Zaista, zaista, kažem vam:
tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata,
nego negdje drugdje preskače,
kradljivac je i razbojnik.
A tko na vrata ulazi,
pastir je ovaca.
Tome vratar otvara
i ovce slušaju njegov glas.
On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi.
A kad sve svoje izvede,
pred njima ide
i ovce idu za njim
jer poznaju njegov glas.
Za tuđincem, dakako, ne idu,
već bježe od njega
jer tuđinčeva glasa ne poznaju.«
Isus im kaza tu prispodobu, ali oni ne razumješe što im htjede
time kazati. Stoga im Isus ponovno reče:
»Zaista, zaista, kažem vam:
ja sam vrata ovcama.
Svi koji dođoše prije mene,
kradljivci su i razbojnici;
ali ih ovce ne poslušaše.
Ja sam vrata.
Kroza me tko uđe, spasit će se:
i ulazit će i izlaziti
i pašu nalaziti.
Kradljivac dolazi samo da ukrade,
zakolje i pogubi.
Ja dođoh da život imaju,
u izobilju da ga imaju.«

HOMILIJA:

Današnja nedjelja nosi naziv Nedjelja Dobrog Pastira. Prvim kršćanima, u vremenima strašnih progona, lik Isusa Dobrog Pastira bio toliko drag da su ga koristili kao svoj znak. Križ je to tek kasnije postao. U njemu su vidjeli onu ljubav kojom nas Bog ljubi unatoč našoj grješnosti i želi nas dovesti u sigurnost svog doma, dati nam u pustinjama i opasnostima života hranu i zaštitu, dati nam život u izobilju.

Dojmljivo je još i danas u ruralnom području Izraela vidjeti tu sliku pastira i ovaca. Pastir doslovce ide naprijed a ovce poslušno za njim. Očito da su pustinjski krajevi ''naučili'' ovce da slijede svog pastira, a ne da bezglavo idu kudakoja pa da ih pastir mora tjerati na pravi put. One znaju da će im njihov pastir sigurno priskrbiti hranu i zaštitu. Kod nas je iskustvo drugačije. Stado se ''goni''. Pastir tjera ovce ili goveda. Odnos nije toliko ''povjerljiv''.

Pustinja je mjesto gdje je teško naći čvrsta uporišta i sigurnost. Ćudljivo je u njoj vrijeme. Vrebaju opasnosti od divljih zvijeri, od kradljivaca.., a vode i hrane je malo. U pustinji čovjek lako uviđa da su njegove sile i sposobnosti nedostatne da opstane, a pogotovo da stvori kvalitetu života. U takvom okruženju Izraelci shvaćaju da je jedino Bog taj koji nas sigurno štiti, čuva i vodi. Biblijska misao o Bogu nastala je i razvijala se u pustinji. Rodila se u čovjekovu traganju za sigurnošću, za izvorom vode, za hranom. Biblijska vjera je tako više povjerenje nego li znanje, više je traženje i nalaženje sigurnosti nego li stjecanje teoretskog znanja o životu, više je iskustvo Božje blizine nego li apstraktna misao o njemu. Imajući ovo u vidu možemo razumjeti zašto suvremeni čovjek, koji živi u materijalnom blagostanju i sigurnosti, gubi strahopoštovanje prema Bogu, postaje obijestan prema njemu i njegovu zakonu.

S druge strane životni prostor danas prava je duhovna pustinja. U njoj je jako teško naći autentičnu duhovnost koja će pružiti pravu hranu, sigurnost i zaštitu našoj duši. Jako je puno lažnih pastira koji nastoje čovjeka iskoristiti, duhovno pokrasti, pa i ubiti. Jako puno je lažnih ponuda za ''život u izobilju'', lažnih svjetala i lažnih lijepo ukrašenih vrata. Nije lako prepoznati zamke i zavođenja. Ova slika je zato silno važna. Isus Krist jedini je dobar pastir koji vodi svoje ovce u sigurnost ovčinjaka.

Dobri pastir poznaje svoje ovce po imenu. Ime u Bibliji predstavlja osobnost samog čovjeka. Poznavati nekoga po imenu znači imati prema njemu duboko osoban odnos, odnos ljubavi. Imenom Krist poziva svoje učenike. Imenom izaziva Zakeja na korjenito obraćenje vlastitog života. Imenom Natanaela razuvjerava od njegovih predrasuda i pridobiva za sebe. Lazara imenom poziva da iziđe iz ''mrtvih''. A možda je najdirljiviji uskrsni susret na grobu s Marijom Magdalenom. Taj susret dobiva svoju kulminaciju Isusovim izgovaranjem Marijina imena. Isusov odnos prema čovjeku je duboko osoban, pun poštovanja prema svakome. Za njega čovjek nije bezličan pojedinac u masi.  Zato je njemu kao pastiru potrebno osobno povjerenja svakoga od nas. On nas neće goniti! Hoće nas voditi, hoće ići ispred nas, hoće se brinuti za nas. Spreman je na leđima svakoga od nas ponijeti kad malakšemo i zastranimo. Ali, neće nas goniti! On treba naše povjerenje, našu spremnost da ga nasljedujemo.

Štoviše Isus poziva svakog od nas da ''upoznamo njegovo ime'', da ''ostanemo u njegovu imenu'', da se ''imena njegova držimo''. To znači da ga prepoznamo i upoznamo kao pastira u kojeg ćemo staviti svoje povjerenje, svoje pouzdanje. U njegovo se ime krštavamo, primamo oproštenje grijeha i vječni život. Čak nas uvjerava da je znak blagoslova ukoliko nas netko ''pogrđuje radi njegova imena''.

Ova slika nadalje snažno naglašava ulogu zajednice. Danas je vrijeme grubog individualizma, vrijeme kada se čovjeku pokušava nametnuti nekakva ''privatna religioznost'', nekakav osobni, direktni odnos prema ''bogu''. U njemu je tobože čovjek ''oslobođen'' od dogmi i institucija. Vjeru se opet nastoji potisnuti iz javnosti kao ''privatnu stvar'' pojedinca koju u javnosti treba zanemariti. U medijima se vrlo uporno nastoji na različite načine diskreditirati vjerske institucije, napose Katoličku Ckrvu. Ova nam slika, kao protuteža svemu tomu, poručuje kako je sudbonosno da čovjek u zajednici gradi odnos prema Bogu. Ovca pripada stadu i u stadu doživljava puninu brige svog pastira. Čovjek je bitno u sebi biće zajedništva. ''Nije dobro da čovjek bude sam!'' Tako ni svoj odnos prema Bogu ne može graditi sam. Razbijanje pastira i ovaca, izdvajanje ovaca iz stada očito ima za cilj da se ovcom lakše ovlada, da ju se izdvoji iz njezinog prirodnog zajedništva pa da tako postane lak plijen grabežljivcima.

Sustavno napadanje Katoličke crkve, napose njezina vrhovnog poglavara, prozivanje katoličkih svećenika poradi pojedinaca koji su zloupotrijebili tu službu vrlo vjerojatno nema za cilj da se postigne pravda, da se utvrdi istina ili obrani dostojanstvo čovjeka. Naprotiv izgleda da da se time želi obezvrijediti gotovo jedini preostali svjetski autoritet koji se bezrezervno zalaže za istinsko dostojanstvo čovjeka, za autentičnu pravdu i mir, za vrijednost života od začeća do smrti, za dostojanstvo obitelji i obiteljskih odnosa, za naravno shvaćanje i dostojanstvo ljudske spolnosti i sl.

Znakovito je da je u modernom mentalitetu na udaru uz Crkvu i obitelj kao prirodna zajednica u kojoj se čovjek prirodno rađa, razvija i sazrijeva, te čovjekova pripadnost narodu, kulturi, jeziku. Čovjeka se nastoji otrgnuti od njegove prirodne pripadnosti kako bi bio ''urbani pojedinac'', naprosto građanin, podesan za različite oblike manipulacija. Pretvara ga se u ''potrošača'', roba koji je vječito gladan i potreban upravo onoga što mu drugi serviraju kao dobro jelo i piće. Svatko tko čovjeka drugačije formira, postaje nepoželjan.

U ovom kontekstu dobro je uočiti kako se i unutar Crkve pojavljuju kojekakvi ''pastiri'', ''pokreti'', peticije i sl., koji poprilično narušavaju unutarcrkveno zajedništvo. Koliko je to smišljen način da se Crkvu iznutra rascijepa ili je jednostavno zabluda dotičnih, ostaje da se odgovori. No svakako je znakovito kako mnogi samoprozvani karizmatici, duhovni iscjelitelji i različite zajednice danas nemaju razvijen osjećaj crkvenosti. Ponašaju se u mnogo čemu kao oni koji u ovčinjak upadaju kao kradljivci te žele zavesti i iskoristiti ovce. Jedinstvo Crkve je napose danas na udaru te se nastoji poljuljati povjerenje ovaca u pastira. Napose je mladima sve teže prepoznavati glasove pravih pastira od glasova onih pastira koji naizgled nude ''dobru travu'' i ''dobro piće'', ali koji ustvari ''drogiraju'' ovcu. Čine je da postaje ovisnik, rob potrošnje, a i roba za potrošnju.

Isus naglašava da je on ''jedno s Ocem''. Time nedvojbeno želi istaknuti  svoju opunomoćenost koja dolazi od samog nebeskog Oca. Nebeski Otac je taj koji njega, kao Dobrog Pastira, šalje da čuva, pase i vodi njegovo stado do života vječnoga. Jedinstvo Sina Isusa i Oca temelj je na kojem se gradi jedinstvo i povjerenje koje bi trebalo vladati između njega i ovaca te između ovaca međusobno.

Danas nam je također razmišljati o duhovnom pozivu. Jako često izgovaramo rečenicu: Duhovno zvanje je u krizi. Netko reče da je u krizi svako zvanje koje traži odricanje. Ovaj problem valja nam shvatiti kao indikator duhovnog stanja u našem društvu, ali i u našim vjerničkim zajednicama počevši od obitelji do cijele zajednice vjernika na župskom, biskupijskom ili nacionalnom planu. Zvanja bi trebala biti plodovi plodnosti na koju smo već stvaranjem pozvani, a koju Isus zaziva usporedbom sa stablom koje se po plodovima raspoznaje. Valja nam se otvoreno zapitati: Je li kronični nedostatak duhovnih zvanja u našoj biskupiji znak one neplodnosti koja nas više čini sličnima onoj lisnatoj smokvi iz Evanđelja koja je zbog svoje neplodnosti osuđena na prokletstvo. Ili pak onoj suhoj grani na trsu koja nije ni za što drugo nego da se odsječe i baci u oganj da izgori.

Isus Dobri Pastir došao je da nas vodi u život izobilja. Budimo ''pametne ovce'' koje prepoznaju glas svog Pastira.

don Marinko Mlakić