Thursday, Oct 19th

Last updateWed, 18 Oct 2017 8pm

Kultura

Sakralna baština Šibenske biskupije

SAKRALNI OBJEKTI ŠIBENSKE BISKUPIJE ( Prema stoljeću nastanka)

11.-18. st.:  Crkva sv. Ivana Krstitelja, Rakitnica;   

12.-13. st.:  Crkva sv. Petra, Mandalina, Crkva Gospe Srimske, Srima, Crkva sv. Petra, Morpolača;   

12.-15. st.   Crkva sv. Antuna opata ( Sv. Krševan ), Crkva sv. Marije, Kornati;   

12.-19. st.:  Crkva sv.Ambroza (Gospinog porođenja), Prvić Luka;   

13. st.:      Crkva sv. Martina, Ivinj; Crkva sv. Jurja, Prhovo;   

13.-14. st.:  Crkva Gospe od griblje,  Crkva sv. Silvestra, Crkva sv. Jurja, Crkva sv. Lovre – Donje polje, Crkva sv. Nikole, Plastovo, Crkva Blažene Djevice Marije, Tribunj;   

13.-15. st.:  Crkva sv. Mare, Šibenik, Crkva sv. Jurja, Dragišić, Crkva sv. Bartula i starokršćanska bazilika, Ždrapanj;   

13.- 17.st.:  Crkva sv. Duha, Šibenik, Crkva sv. Nikole, Šibenik;   

13.- 20.st.:  Crkva sv. Jeronima, Široke;   

14. st.:      Crkva sv. Ivana Trogirskog, Rogoznica, Crkva sv. Vida, Šibenik, Crkva sv. Nikole, Rogoznica, Sv. Antun opat, špilja u Kanalu, Šibenik, Crkva sv. Grgura, Šibenik;   

14.-15. st.:  Crkva sv. Elizabete, Šibenik, Crkva sv. Julijana, Šibenik;   

14.,15.-20. st.: Crkva sv. Dominika, Šibenik;   

14.-16. st.:  Crkva sv. Ivana, Šibenik;   

14.-20. st.:  Crkva i samostan sv. Frane, Šibenik, Crkva sv. Jurja, Prhovo;   

15. st.:      Crkva sv. Barbare, Šibenik, Crkva sv. Nikole, Tribunj, Crkva sv.Križa, Šibenik, Crkva sv. Križa, Vodice, Crkva sv. Grgura, Šibenik, Crkva sv. Jurja, Pirovac;  

15.-16. st.:   Katedrala sv. Jakova, Šibenik.

Katedrala sv. Jakova izniman je primjer gotičko-renesansne gradnje samo kamenom. Katedrala je trobrodna, troapsidalna bazilika s upisanim transeptom i kupolom nad križištem. Ima povišeno svetište glavnog broda, ugrađenu krstionicu ispod južne apside, galerije nad kapelama bočnih brodova te prigrađenu pravokutnu sakristiju podignutu na kasetiranom bačvastom svodu, koji se oslanja na tri pilona i zid biskupske palače. Građena je od 1431. do 1535. godine u tri značajnije faze, koje se podudaraju s tri stilska govora:

1431.-1441. u stilu sjeveroitalske gotike, prema projektu protomagistra Francesca di Giacoma (radove izvode venecijanski majstori Pincino i Busato a portale kleše, većim dijelom, Bonino da Milano); 1441.-1473. u gotičko-ranorenesansnom stilu, kada je Juraj Dalmatinac izabran za protomagistra gradnje nakon što je prihvaćen njegov projekt kojim je katedrala počela dobivati svoj današnji oblik; 1475.-1505. u stilu rane renesanse, kada protomagistar Nikola Firentinac nastavlja Jurjev projekt i dovršava katedralu, osim velikog rosetona na glavnom pročelju.

Iako je građena 104 godine i u tri stilska govora, katedrala je izuzetno skladna i jedinstvena cjelina, prije svega zbog jedinstvene građe jer je – od podnožja, preko fascinantnih svodova-krovova do krešenda u visoko uzdignutoj, elegantnoj kupoli – izvedena samo iz kamena. Jedinstvena Jurjeva tehnika “prethodno klesanih” monolita (pilastara, kamenih panoa s obostrano isklesanim perspektivnim nišama, segmenata vijenaca, segmenata rebara-pojasnica, krovnih ploča, segmenata rebara i ploča kupole), spajanih međusobno na “utor i pero”, rezultirala je savršenom ravnotežom pojedinih elemenata u kompoziciji cjeline. Taj sklad i ravnoteža katedrale sv. Jakova proizlaze ponajviše iz sljedećih značajki: 1. Ona je monumentalna građevina izgrađena iz jedinstvene kamene grade. 2. Jedina je renesansna građevina u Europi izvedena montažnom tehnikom. 3. Zbog jedinstva kamene građe i montažne metode gradnje, u njoj je ostvareno jedinstvo vanjskog i unutrašnjeg prostora, tj. jedinstvo arhitektonskog prostora i njegove arhitektonske kamene ovojnice. Volumen građevine izvana potpuno odgovara obliku unutrašnjeg prostora, oblik i mjerilo bačvastih svodova potpuno odgovaraju obliku i mjerilu bačvastih “krovova”. U skladu s trodijelnom podjelom nastao je jedini funkcionalni trolisni zabat u europskoj renesansnoj arhitekturi, organski povezavši u svojoj pojavnosti sve tri dimenzije prostora ispred kojega se nalazi. 4. Upotreba kamena kao jedinog građevnog i skulptorskog materijala i specifična montažna metoda “prethodno klesanih” elemenata, gdje su konstruktivni elementi ujedno i skulptorsko-dekorativni i obratno, rezultirale su nerazdvojivošću tih elemenata, odnosno jedinstvenim graditeljsko-skulptorskim kamenim elementima i cjelinom u pojavnosti katedrale. 5. Katedrala sadrži niz originalnih rješenja odnosa arhitekture i skulpture te “ikonografskih inovacija”, kao što su niz od 71 portretirane glave na vijencu apsida, medaljon Boga Oca s Duhom Svetim i anđelima na svodu krstionice, perspektivno obostrano klesane niše sa školjkom sv. Jakova, u glatkim monolitnim panelima apsidalnog plašta, dosljedna primjena montažne tehnike u izvedbi kamenog skulptorsko-arhitektonski dekorativnog namještaja.

Nova crkva s dvoranom bratovštine, Šibenik, Crkva Svih svetih, Šibenik  

15.-17. st.:   Crkva sv. Jurja i groblje, Unešić;  

15.-18. st.:   Crkva sv. Margarite, Jadrtovac, Crkva sv. Mihovila, Raslina, Crkva i samostan sv. Lovre, Šibenik;  

15.-19. st.:   Crkva sv. Ane i groblje, Šibenik, Crkva sv. Martina, Mratovo, Crkva i samostan franjevaca, Visovac;  

15.-20. st.:   Crkva sv. Petra i sv. Marije, Grebaštica, Crkva i samostan sv. Križa, Krapanj, Crkva Gospe od Rašelja, Zlarin;  

16. st.:        Stara župna crkva, Tribunj, Gospina crkva, Kornati;  

16.-18. st.:    Crkva sv. Ante, Drniš;  

16.-19. st.:    Crkva sv. Duha, Tisno;  

17. st.:        Crkva sv. Kate, Dubravice, Crkva sv. Šimuna, Zlarin, Benediktinski samostan sv. Luce, Šibenik,Crkva Bezgrješne Dj. Marije ( Sv. Nedjeljica), Crnica-Šibenik;  

17.-19. st.:    Crkva Uznesenja Bl. Djevice Marije, Rogoznica, Crkva sv. Frane, Betina;     

17.-20. st.:    Crkva i samostan sv. Ante, Knin;  

18. st.:        Crkva Gospe Čatrnjske, Lukar, Crkva Gospe van Grada, Šibenik, Crkva Porođenja Bl.Djevice Marije, Skradin, Crkva Gospe Vrpoljačke, Crkva Gospe Velike, Zlarin.                       

MUZEJI I ZBIRKE

    a. Dijacezanski  muzej  u crkvi sv.Barbare, Šibenik:        

- Evanđelistar 11.st.;        

 - Matrikula Nove crkve,  1438.g.;        

- Matrikula sv. Marka,   1448.g.;        

 - Matrikula sv. Ivana,   1462.g.;        

 - Bogorodica s Djetetom, 13.st., iz  Nove Crkve, Šibenik;        

 - Bogorodica s Djetetom   14.st., iz crkve sv. Duha, Šibenik;        

- Nikola Vodanov, Poliprih, 15.st.;        

- Blaž Jurjev Trogiranin, Poliptih, 15.st.;        

- Kalež, 15. st.;        

- Horacio Fortezza, Reljefi na Matrikuli sv. Duha, 1577.g.;            

b. Samostanski muzej Visovac:        

 - Procesionalno Raspelo ( domaći rad 14.st.);        

 - Pokaznica iz Perušića, 16. st.;        

- Pozlaćeni kalež, 16. st..            

c. Muzej benediktinskog ženskog samostana sv.Luce, Šibenik:        

- Bogorodica s Djetetom, skulptura u drvu, 13. st..            

d.  Muzej franjevačkog samostana sv.Križa, Krapanj: Osnovan 1974. godine. Pod brojem: RST-POK/22873 registrirano je 50 predmeta iz samostana i crkve, te RST-POK-297/73 registriran je 51 predmet arheološke          zbirke

 e. "Skradinska crkvena zbirka" Skradin: Za javnost otvoren 1985. godine. Pod brojem RST-POK-343/89 registriran je Inventar od 50 slika, 37 drvenih predmeta, 79 metalnih predmeta, 26 tekstilnih Predmeta, 16 knjiga i dokumenata, te 21 ostali predmeti.

f.  Zbirka slika franjevačkog samostana sv.Lovre, Šibenik:         

- Juraj Čulinović, Bogorodica s Djetetom, 15.st.,         

- Kodeks biskupa Kosirića, radionica Nikole di Pietra: Sv. Mihovil, 15.st.

g.  Zbirka sakralne umjetnosti u župi Tisno:        

- Osnovana 1988. godine. Pod brojem . RST-POK-60/67 registrirano je  9 predmeta iz crkve sv. Roka; RST-POK-55/67 registrirani su predmeti u  župne crkve sv. Duha.

KNJIŽNICE

    a. Knjižnica samostana oo. franjevaca  sv. Frane, Šibenik:        

- Knjižnica je poznata po dragocjenoj zbirci starih kodeksa. U zbirci ima nekoliko vrlo rijetkih inkunabula:            Perottus Nicolaus, Rudimenta grammatices. Tarvisii, 1482. i Duciensis Julianus, Orati opro principio Bononiensis studii. Bonaniae, 1492., Higmanovo izdanje: Albertus Magnus. Ars bene moriendi. ( Parissiis, ca 14859, jedini dosad poznati kompletni primjerak u svijetu,        

- Liber sermonum II, "Šibenska molitva", 14. st.    

b. Knjižnica župe Skradin:        

- Utemeljena je 1868. g., U bogatom fundusu naslova najvrjednija je Plinijeva    inkunabula, tiskana u Veneciji 1492. godine. Među vrjednije knjige ubraja se Misal koji je 1868. Gradu Skradinu darovao Joanus Salghetti Drioli iz Zadra, te Biblija iz 1611. godine, tiskana u Veneciji.             

 c. Sjemenišna knjižnica, Šibenik:    

d. Knjižnica samostana oo. Franjevaca na otoku Visovcu: Na Visovcu ima 628 turskih spisa a idu od 1547. do 1724. g. Te je spise pregledao i sredio S. Bajraktarević . U najnovije vrijeme ti su dokumenti predati Institutu  Ak. u Zadru S.M. Traljiću da ih ponovno pročita i sastavi regeste.  Najveće bogatstvo visovačke knjižnice svakako su inkunabule, tj. knjige tiskane prije 1500. Prof. fra. J. A. Soldo spominje da postoje tri uzorka, ali potanje opisuje samo jednoga. Prof. Urlić daje podrobnije izvješće. Stručnjak za inkunabule, dr. Josip Badalić, u knjizi "Inkunabule u Hrvatskoj" spominje i navodi također tri knjige pisane prije 1500.  

1. Rijetkost visovačke knjižnice prvoga reda, o čemu se svi slažu, svakako su AESORI FABULAE, Brixiae, Boninus de Boninis de Ragusia 1487., dakle: Ezopove basne, tiskao i ilustrirao tiskar iz Dubrovnika Dobriša Dobričević rodom iz Lastova. Knjiga je ukrašena sa 67 slika i u drvenom je uvezu. Prof. fra. J. A. Soldo kao mjesto izdanja navodi Brescia 1487. Možda je riječ o istome mjestu? U novije vrijeme, zagrebački priređivači Ezopovih basni, poslužili su se visovačkim primjerkom.  

2. Druga knjiga koja je vizualno mnogo raskošnija jer je rese inicijali i crveni uvez, bilježi se kao: Liber qui appellatur MAMOTRECTUS Venetiis 1483. Poslije je dodano da je autor frater Marchesinus sa Reggio ordinis Minorum.  

3. Treća vrijednost  je PRIMUS ET SECUNDS LIBER SENTENTIARUM JOANNIS SCOTI. Impensa et industria Bernardini de Novaria impresus Venetiis 1490., dne 17. srpnja. Knjiga je odista raskošna ali ponešto oštećena. U posljednjem trenutku tako reći ipak je dala podatke o sebi i o svojem postanku. Na kraju, iznad samoga oštećenja stoji godina i nadnevak.

 ARHIVI

    a. Biskupski arhiv, Šibenik,:      

 - Šibenik ( 1298.- ); 1402-2006., svež. 665,      

 - Školski spisi – Šibenik; 1839.-1869. svež. 79,      

 - Stolni kaptol - Šibenik; 1267-1912.: svež.18, Zbirke stolnog kaptola:       

- Stampe ( tiskani svesci sporova kanonika protiv biskupa i vlastele);       

- Predavanje isusovca Parra u Colelegio Romano; 1572.-1575; knjiga 5.,       

- Pergamene; 1267.-1912: kom.90.

    b. Arhiv župe Skradin:       

- Skradinska biskupija – Skradin ( oko 530.-1830.);  1704.-1830. Svež. 18.

    c. Arhiv Nove crkve:       

- Bratovština Nove crkve - Šibenik (14.st.- 1860.); knjiga 30, svež.30, knjiga bratovštine ( 30,31,63,64), spisi ( 12,38), zapisnici sjednica (22,23,50),          zemlja i kmetovi (5), kmetski ugovori ( 1,3), liveli (2), parnice i razni spisi (12),          blagajnički dnevnik ( 13,15,16,19, 21,25-28,34-37,39,40,52), i dr.       

d. Zbirke katedralnog župnog ureda sv.Jakova:       

- Matične knjige; 1581.-1917. : knjiga 51,       

- Matrikule bratovština u Šibeniku i Malog kaptola; 14. st.- 1760.g., knjiga 8,       

- Knjige računa bratovština i Malog kaptola; 15. st.-1940.g., knjiga 23 

e. Samostanski arhivi

GLAZBENA BAŠTINA

       Glazbena baština na području Šibenske biskupije njeguje se na nekoliko već institucionaliziranih načina, osim što se potiče tradicionalno liturgijsko pjevanje, odnedavna u okviru Biskupije djeluje profesionalna voditeljica katedralnog zbora, dječjeg  župnog zbora i animatorica liturgijskog pjevanja na onim župama koje to nemaju organizirano na prihvatljiv način. Valja posebno istaknuti slijedeće oblike   njegovanja glazbene baštine: «Ljetna orguljaška škola» Šibenska Orguljaška ljetna škola jedinstvena je u Hrvatskoj, a po svom obliku i u Europi (radi se o multidisciplinarnom pristupu ili edukacijskom lancu). U stručnim krugovima poznata je i priznata. Sve je jača suradnja s Italijom i Njemačkom, a bila bi i vrlo intenzivna da smo u stanju barem minimalno financirati zajedničke programe. Orguljaška ljetna škola započela je s radom 1994. godine. U najvećem  zamahu održavalo se je 9 seminara s 13 predavača, 8 suradnika i s više od 50 polaznika. Uz predavače iz RH sudjeluje i jedan predavač iz Njemačke, te jedan orguljaš i tri organologa iz Italije. Među polaznicima su uvijek dvojica do trojica iz Njemačke. Šibenska biskupija na svom području ima ukupno 20 orgulja. Od toga je: - 11 povijesnih od kojih je sedam u Šibeniku, - 5 spomeničkih, koje su u kategoriji zaštićenih (dvoje u Šibeniku), - 5 recentne ( troje u Šibeniku). Šibenik je jedan od rijetkih europskih gradova s ovako velikim brojem povijesnih orgulja, vrlo visokog stupnja izvornosti. Utemeljitelj i voditelj Orguljaške ljetne škole je prof. Božidar Grga.

«Puče moj»  Smotra crkvenog pučkog pjevanja» pod nazivom: «Puče moj» održava se svake godine poslije Uskrsa u župi Zaton. Na njoj sudjeluju sve župe koje njeguju tradicionalno pučko crkveno pjevanje. Zahvaljujući toj smotri mnogi su se napjevi sačuvali od zaborava.

Godišnji susret crkvenih zborova iz župa u kojima se njeguje zborno pjevanje. Pridonosi upoznavanju sa zbornom literaturom i uvijek je prigoda da se govori o liturgijskom zbornom pjevanju, koje je u skladu sa liturgijskim normama opće  mjesne Crkve.