Monday, Aug 21st

Last updateTue, 15 Aug 2017 1pm

Drniški dekanat

Ogorje

ogorje

SVETI JURAJ MUČENIK

Župni ured Ogorje
21206 OGORJE

Tel.: 021/663-106

Župnik: Fra Stipe Bešlić



Ogorje pripada općini Muću u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Ogorje je u starini bio naziv za široko područje između gora Moseća (nekoć Petrova gora) i Svilaje. Područje je u starini pripadalo kraju koji se nazivao Zmina, u kojoj je 16. travnja 1078. Zvonimir poklonio splitskoj Crkvi pravo korištenje ispaše. Na splitskom crkvenom sinodu 1185. god. Zmina je sačinjavala posebnu župu ili čak možda područje s više župa u Splitskoj nadbiskupiji. Plemićka obitelj Nelepići su u Ogorju, u današnjim Odakovim ogradama u Viseću, ponad Vrbe, izgradili jaku tvrđavu Brečevo, po kojoj je kasnije dobilo ime selo Bračević, danas u župi Zlopolje. Ni vojska moćnog kralja Ljudevita Anžuvinca, pod zapovjedništvom dvaju hrvatskih banova:  slavonskog bana Nikole i bosanskog bana Stjepana Kotromanića nije g. 1345. uspjela oteti Nelipićima  Brečevo, pa je ono, ugovorom u Kninu g. 1345., i dalje ostalo u posjedu Nelepića. Upravo uz obranu Nelepića vezan je i prvi poznati spomen Ogorja iz. 1378. godine.

Kad je Zagora, nakon pada Kliške i Neorićke tvrđave, g. 1537. i formalno  potpala pod tursku vlast, visovački su franjevci pastorizirali i nahiju (područje) Zminje polje u vilajetu Hrvati.

Možemo pretpostaviti da se župa Zmina uglavnom održala u istim granica za vrijeme turske vladavine kakva nam je poznata u  XVII. stoljeću. A tada se u njoj spominju sela i crkve: Zmino (crkva  Gospe  od  Anđela, po svoj prilici Postinje),  Vrba,  Ogorje  (sv.  Juraj), Zelovo, Potravlje (sv. Matija apostol), Satrić, Visoka, Brštanovo (sv. Juraj), Bidnić (sv. Mihovil), Milešina. Kako su u vrijeme ratova za oslobođenje od Turaka, ramski franjevci doveli narod u ta područja, sinjski samostan je konačno g. 1693. dobio Ogorje, koje je tada pripadalo Trogirskoj  a od g. 1830. Šibenskoj biskupiji.

Župa je u XVIII. st. obuhvaćala Ogorje, Bračević, Milešinu, Pribude, Radunić, Crivac, Ramljane i Postinje sa župnom crkvom u Ogorju i kapelanijama Zlopolju, Crivacu, Ramljanima i Postinju. God. 1830. od župe je oduzeto Postinje Gornje jer je pripalo splitsko-makarskoj biskupiji. Budući da je župa bila prostrana, među različitim selima je dolazilo više puta do suparništva i razmirica za prvenstvo.  Usprkos nastojanju franjevaca da očuvaju jedinstvenu župu, ona je ipak 1882. god. podijeljena. Ogorju su pripala sela Ogorje Donje i Gornje, Milešina Mala, Radunić i Topići koji su se nastanili u Bidniću, od ostalog je dijela osnovana nova župa Zlopolje.

Župna  crkva sv. Jurja mučenika izgrađena g. 1855., kako je uklesano na apsidi. Crkva je kamena i visoka građevina u neoromanici. Tlocrt joj je pravokutan s velikom apsidom u kojoj je veliki oltar iza kojega je sakristija. Vrata su istaknuta lukom i timpanom. Nad njima je rozeta s četiri okrugla otvora. Na vrhu je zvonik na preslicu s tri zvona. Na pobočnim zidovima su dva velika prozora a između njih je trifora. Neobičnost u crkvenoj arhitekturi su vrata na apsidi koja su šezdesetih godina XX. stoljeća zazidana.

Glavni oltar je podignut g. 1898. od šarenog mramora s tabernakulom. Na njemu je srebrno procesionalno raspelo, mletački rad XVIII. stoljeća. U lađi je mramorni oltar na kojem je Gospina slika na drvetu i veliki Gospin kip s djetetom (nabavljen g. 1998.). S druge strane je mramorni oltar sv. Ante. U crkvi ima staro drveno raspelo, a izvezeni i teško oštećeni lik sv. Jurja iz te crkve čuva se u franjevačkom muzeju u Sinju.

Zbog izloženosti buri i nevremenu crkvu je više puta trebalo popravljati. Popravljana je naročito poslije  udara groma g. 1968., temeljitije  g. 1978., kad je ponovno ožbukana i propali drveni strop (nebnica) zamijenjen aluminijskim. Kasnije je crkva ozvučena i elektrificirana su zvona.

Oko crkve je groblje.

U blizini crkve, uz cestu je kapelica sv. Ante koju je 1914. podiglo Društvo ložača splitske tvornice cementa Gilardi e Bettiza.

Stara crkva sv. Jurja mučenika u Ogorju izgrađena je odmah nakon oslobođenja od Turaka na mjestu stare ruševne crkvice. Njezin je opis sačuvan u vizitaciji iz g. 1757. Bila je duguljasta, popločana i pokrita pločama. Vrata su joj bila natkrita te se misa govorila ispod te nadstrešnice, ako bi službi Božjoj prisustvovalo više naroda. Imala je zvonik s jednim zvonom. Gospin oltar nije imao slike, a na oltaru sv. Ante, koji je podigao Ante Burmaz, slika je bila izblijedjela. U crkvi je bio srebrni križ, “pax” i dosta srebrnih darova.

Župska kuća je do 1882. god. bila  na Raduniću. Nakon istjerivanja Turaka to je bila prizemnica pokrivena ševarom. Župnik Marko Marinović započeo je g. 1747. a fra Petar Vuletić dovršio izgradnju kamene kuće na kat i izgradnju bunara. Neposredno prije razdiobe župe, g. 1882., Ogorani su na svoj trošak izgradili novu kuću i bunar u blizini župne crkve sv. Jurja.  Ta je kuća uništena od eksplozije za vrijeme Drugoga svjetskog rata, a staja uz nju zapaljena. God. 1972./73. izgrađena je nova kuća, obnovljena 1978. godine. Otkad je župa Zlopolje povjerena ogorskom župniku, župnik stanuje ponovno na Raduniću koji pripada župi Ogorje. U ogorskoj župnoj kući je kroz čitavo vrijeme Domovinskog rata stanovala hrvatska vojska. Tu je i vjeronaučna dvorana.

Najstarije župne matice, pod nazivom župe Zmina, iz g. 1679.-1710. čuvaju se u HAZ-u (RVM. k. 1594). Stare matice, koje su se vodile od g. 1769., ostale su u župnoj kući na Raduniću, koja je pripala Zlopolju, iz koje su nestale za vrijeme Drugoga svjetskog rata. Od g. 1882., kad se od Ogorja odijelilo od Zlopolja,  čuvaju se u Mjesnom uredu Ogorja.

Na području župe djeluje jedna područna škola.

Iz župe je 4 svećenika, od toga tri franjevca,  i 1 redovnica.

Župa pripada Drniškom dekanatu Šibenske biskupije.

U ŽUPI: 215 obitelji, c. 440. vjernika (g. 1939.: 1650 + 20 vjernika, g. 1965.: 331 obitelj, 1614 vjernika, g. 1979.: 300 obitelji, 1200 vjernika).