Sunday, Apr 30th

Last updateSun, 23 Apr 2017 9pm

Šibenski dekanat

Zaton

Zaton-Town_Church

SVETI JURAJ

Župni ured Zaton
Mate Bakrača 2.
22215 ZATON

tel. (O22) 485574

e-mail: This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.


Misna slavlja:
ljeti: ujutro u 8 ili popodne u 19
zimi: popodne u 17 ili 18

Glavni blagdan je sv. Roko 16. 8. kada se održava procesija selom i svečana sv. Misa, uz pučku feštu.


Prvi poznati spomen mjesta Zaton (Zatocon) seže u 1332. godinu, kada kralj Karlo I. svojom poveljom potvrđuje Šibenčanima posjedovne privilegije. Selo leži na obali istoimenog zaljeva, u blizini Prukljanskog jezera i ušća rijeke Krke u more, oko10 km sjeverozapadno od Šibenika.

Župa sv. Jurja postala je samostalna 1553., a crkva sv. Jurja sagrađena je 1666. Tada je to bila jedina crkva sa dva zaštitnika, jer je patron mjesta bio sv. Roko (tako je i danas!).

Župna kuća kupljena je 1892. Nova crkva sv. Roka počela se graditi 1928. Tek je 1994. do kraja uređena, a posvećena je 26. 11. 1995.

Od crkvica vrijedno je spomenuti onu Gospe Karmelske u polju, na pola puta prema  Raslini, gdje se na blagdan služi rana sv. Misa uz sudjelovanje vjernika obje župe.

Stalnog župnika (don Mate Kulaš) Zaton je dobio 1701. Sadašnji je župnik don Marko Gregić od 1997.(rodom slavonac), 41 po redu u župi sv. Jurja Zaton.


ZATON I PUČKO PJEVANJE

Crkveno pučko pjevanje u Zatonu ima vrlo dugu tradiciju, još od starih glagoljaških dana. Muškarci su uvijek bili podjeljeni u dva kora i imali su svoja mjesta na „oru“ crkve. Svaka grupa imala je svog počimatelja ili „glavnog pivača“ koji je morao biti dobrog grla i siguran u melodiju. Znalo se uvijek koji dio mise započinje koji od korova, lijevi ili desni. Tako su se naporedo „pivale i pištule“. Nakon što bi glavni pjevač ispjevao prve riječi (taktove), „vraćali su drugi „podpivači“, razmješteni oko njega, a onda i ostali puk. Sve do šezdesetih godina 20.stoljeća, odnosno do II. Vatikanskog koncila, na tzv. Velikim Misama, pjevalo se gotovo sve. S „predikom“, trajalo bi to više od sata i pol, do dva. Smatralo se da je pjevanje bilo dobro kad bi se crkva „orila“, a „čoka tresla“ i „pivači naduli“. Žene koje su ostajale u okolnim kućama kuhajući ručak, te oni koji su ostali vani ispred murava i oni u kajićima u portu, morali su sve dobro i razgovjetno čuti i razumjeti. Onda se „kontalo“ da su „pivači“ dobri. Uz svečane mise pjevale su se i „kantane večernje“ i „jutrenje lekcije“ za velike blagdane, mise za mrtve i gotovo svi obredi u Velikom tjednu.


SMOTRA PUČE MOJ

Smotra u prvom redu želi sačuvati tradicionalno liturgijsko pučko pjevanje kao i dio naše kulturne baštine, koje je bilo 'ugroženo' i ponegdje počelo padati u zaborav i nestajati. Želimo i ove godine pučke melodije, koje su vjekovima duboko 'dirale dušu' vjernika tijekom godišnjih blagdana i slavlja, naročito tijekom korizmenih dana i Velikoga tjedna 'spasiti od zaborava', oživjeti i obnoviti i tako ih u što izvornijem obliku prenijeti na mlađi naraštaj vjernika.

Vjerujemo da Smotra te ciljeve i postiže. Mnogi su vrijedni stari napjevi i u liturgiji obnovljeni i oživljeni. U mnogim župama su se u pučko pjevanje uključili i mlađi naraštaji vjernika, pa čak i djeca.

Posebno smo sretni i zadovoljni što Smotra, uz 'pivače' iz primorskog dijela biskupije tijekom zadnjih godina okuplja i 'pivače' iz kopnenog 'zagorskog' dijela biskupije, što je za sve sudionike uvijek iznova poseban događaj i ugođaj, jer oni nam, naime, svake godine dolaze u svojim živopisnim narodnim nošnjama, što je još jedan doprinos očuvanju baštine.

Smotra je urodila utemeljenom nadom da će se to bogatstvo istraživati, da će obogaćivati naša vjernička slavlja i okupljanja na slavu Božju.

Smotru Puče moj kao župnik Zatona pokrenuo je šibesnki biskup Ante Ivas.