Wednesday, Jun 28th

Last updateTue, 27 Jun 2017 9pm

Kninski dekanat

Kijevo

kijevo

SV. MIHOVIL ARKANÐEO

Župni ured
22310 Kijevo

Tel.: 022/681-015

Župnik: fra Ivan Buljević

Kijevo je naselje u istoimenoj općini Šibensko-kninske županije. Današnja župa Kijevo nastala je krajem XVII. st. kad je taj kraj naselilo novo stanovništvo iz Bosne.

U Kijevu ima na više mjesta arheoloških nalaza. Kod župne kuće nalaze se ostaci rimskih spomenika i srednjovjekovni grobovi a oko župne crkve prije su bili stećci. U Krstači su ostaci ruševina, vjerojatno crkve. Jednako na Vujića njivi ima stećaka. Iznad Kijeva su ostaci srednjovjekovnog grada Laba (Glavaš) iz XV. st. i tu je bilo sjedište hrvatskog banovca. Grad je neko vrijeme (1430.-1437.) bio u rukama Frankopana a g. 1454. kratko su ga držali Mlečani. Nakon pada Bosne (1463.) preko Glavaša prema izvoru Cetine bio je glavni navalni put turskih četa u Dalmaciju i banovac je, nakon pada Laba, prešao u Knin. Pod tursku vlast Kijevo (s utvrdom Glavaš) pada 1522. godine. Prema Defteru iz 1604. god. Kijevo je jedno od većih sela, sa svojim seoskim knezom, u nahiji (općini) Vrhrika u okviru kliškog sandžaka (okruga).

U vrijeme turske vladavine duhovno su posluživali taj kraj franjevci iz Visovca a kasnije iz Knina. U XVIII. st. toj župi pripadalo je selo Cetina dok su Uništa posluživali župnici iz Vrlike jer je stanovništvo u Uništima bilo naseljeno Vrličanima. Oko g. 1847. Uništa je prihvatio bliži, kijevski župnik, a vrličkom je prepustio Cetinu i tako je ostalo do danas.

Stare se župne matice nisu sačuvane.

Župna crkva sv. Mihovila spominje se g. 1709. i to kako je podignuta na brežuljku Gradini, okružena stećcima a pokrivena šimlama. Namještaj je u njoj bio skroman. Imala je križ od srebrnog lima, srebrni kalež s brončanim, pozlaćenim podnožjem, četiri male srebrne krune i jednu veću s umetnutim šarenim staklom. Crkva je bila jednostavna s malom apsidom. Kasnije je na pročelju podignut kameni zvonik koji je ujedno služio kao predvorje crkve jer je stajao na četiri jaka stupa. Crkva je s vremenom postala potpuno ruševna. God. 1933. izgradena je nova trobrodna. Stari je zvonik sačuvan ali je s druge strane podignut novi tako da su se nad brežuljkom dizala dva zvonika na pročelju. Medutim, za Drugoga svjetskog rata (1944.) crkva je stradala. Nakon rata (1948./49.) dijelom je popravljena, osobito g. 1952. Novi je zvonik podignut g. 1959.-1963. Nakon toga je uređena i unutrašnjost crkve prema novim liturgijskim propisima (1969.). Iza glavnog oltara, u apsidi, bio je na zidu kip sv. Mihovila a nad trijumfalnim lukom veliki križ, rad ak. kipara A. Starčevića.

Oko crkve je bilo groblje, ograđeno kamenim zidom.

26. kolovoza 1991. srpski pobunjenici su nakon dugog granatiranja, zauzeli Kijevo, zarobili nešto vjernika i 100-tinjak pripadnika MUP-a RH. Prethodno je većina naroda, nakon duge blokade, sa župnikom fra Matom Gverićem spašavala golu glavu u zbjegu preko Kozjaka, brojeći potom tužne prognaničke dane, da bi tek nakon 5. kolovoza 1995. konačno vidjeli sva stradanja Kijeva.

14. travnja 1992. srpski agresor je potpuno srušio zvonik crkve, a crkvu minirao i do temelja srušio 19. siječnja 1993. Gradnja crkve na istim temeljima počela je 16. VII. 2000. godine, samo četiri metra duža. Nakon godinu dana, 16. VII. 2001. god., crkva je posvećena. To je trobrodna građevina obložena kijevskim kamenom podijeljena s dva reda elegantnih stupova. Na pročelju su podignuta dva zvonika s četiri zvona, onako kako je bilo prije Drugoga svjetskog rata. Iza glavnog oltara u apsidi na zidu postavljen je novo raspelo u bronci, opet rad ak. kipara A. Starčevića.

Crkva je popločana kijevskim kamenom. U desnoj lađi, gledano od glavnog oltara, nalazi se oltar Gospe Karmelske a u lijevoj sv. Mihovila. Oko crkve je popločan nogostup, još nedovršen.

Crkva sv. Josipa u Uništima izgrađena g. 1898. God. 1991. bila je obnovljena. I ona  crkva  srušena 19. siječnja 1993., a nekoliko dana poslije zvono skinuto i uništeno. Još nije obnovljena. Na veće crkvene blagdane  i po potrebi misa se služi u domu u Uništima gdje žive samo 24 stanovnika, 20 Hrvata i četvero Srba.

Uz župnu kuću je kapela sv. Katarine sa zvonikom na preslicu, podignuta u XIX. stoljeću. U kapeli je bila slika sv. Katarine  Celestina Medovića, koja je odnesena iza Prvoga svjetskog rata, za talijanske okupacije.

God. 1991. bila je obnovljena. I nju su srpski agresori  devastirali i zapalili g. 1991., odmah nakon pada Kijeva. Temeljito je obnovljena i blagoslovljena 29. travnja 1996.

Uz cestu ispod župne kuće je izgrađena g. 1897. kapelica Gospe od Ružarija. Potpuno je srušena 1991., obnovljena i blagoslovljena na blagdan Svih Svetih 1999. godine.

Župna kuća bila je u Drugom svjetskom  ratu jako oštećena te je popravljena g. 1955. i 1963. Zapaljena je odmah poslije pada Kijeva 1991., a obnovljena i blagoslovljena na sv. Mihovila 1998. godine.

Iz župe su 4 svećenika franjevca i 16 časnih sestara.

U Kijevu djeluje jedna područna škola.

Od 1992. do 1997. tri puta je godišnje izlazio župni listić Moje drago Kijevo (Uskrs, sv. Mihovil, Božić), a danas izlazi općinski (mjesni) list Naše Kijevo dva puta godišnje koji donos i župske obavijesti.

Župa pripada Kninskom dekanatu Šibenske biskupije.

U župi: 220 obitelji, 420 vjernik (g. 1939.: 3617 + 12 vjernika, g. 1965.: 300 obitelji, 2500 vjernika, g. 1978.: 200 obitelji, 1350 vjernika).